On the road...IV

Jutro. Prohladno i bez guzve. Setnja uz, morskom solju i staroscu nagrizle drvene dokove ribarskog gradica. Lagani hod, poneki pogled bacen na izloge otvorenih radnji, svjezina zraka omamljuje. Miris kafe, przenih jaja i slanine dopire iz obliznjih restorana. Moglo bi se komotno doruckovati sad, ne bih imao nista protiv, ali, plan je da se obali Oregona vratim sto prije. Zato, Bandone, imas mahanje.
Vrijeme se razvedrava. S desne strane gusta suma, u sredini cesta, sa lijeve okean.Oci sirom otvorene, stakla na vratima auta poluspustena, vozim polako i bez zurbe. Zaustavljam se na jednom od mnogobrojnih stajalista iliti vista. Jos jedna pauza, jos jedna setnja uz obalu okeana. Tako valjda treba odmor da izgleda. Lezerno i bez pritiska. Udisem plucima duboko.
Nazad na put, napustamo obalu i Oregon.


California. Zemlja kontrasta i iznimne prirodne ljepote. Opjevana u hippie pjesmama i pricama beat generacije, ima nesto u imenu samom sto privlaci. Toplo mi nesto oko srca, valjda, uzbudjenje to se zove.
Ulazim u Redwood regiju. Stoljetna stabla sekvoje krosnjama sirokim zaklanjaju nebo. Poredna uz cestu kao vojnici na smotri, svojom visinom zadivljuju. Svjetlost sunceva prodire stidljivo, igra snopovima, vitraz prirode. Ima nesto carobno u svemu tome, samo jos fale vile i stapici za ozivljavanje. Klizim na cetiri tocka kroz bajku za odrasle. Redwood ostaje iza mene.


Reljef se mijenja. Suma je oblika drugog, nekako pitomija, brda nestaju, cesta je prava, vozim malo brze. Srndaci na putu!
Ne, nije onaj znak sto upozorava, vec su uistinu bili oni, srndaci iliti jeleni, sumske zivotinje plahe. Najednom se pojavise u grupi, njih pet, set, stoje mirno, ne micu. Simpaticno za promatrati sa strane, ali ne i ispred auta. Sve sto vidim da ima rogove i pola tone u sebi, usporim, neka hvala, zivotinja si lijepa, ali nemoj blize meni svega ti.
Skrecem s glavnog puta, uzimam precicu iliti kraci put, silazim ponovo niz neko brdo, California, eto me, u predjele tvoje obalne.