Eurocream

Nedjelja je jutro. Zadnji je dan mjeseca oktobra i meni se ne radi nista. Da, renovacije su i dalje aktuelne, naravno, ne idu po planu. Nervoza me blaga prozima, zelim da se pokrenem, ali, energije nemam. Znam, moja je priroda nestrpljiva. Sve zelim da bude bez greske, tacno i na vrijeme. I tu je problem neizbjezan. Kad te takva priroda nosi, nisi bas od pomoci okolini ni sebi, a narocito ne , partneru bracnom sto te stoicki trpi i razumijevanje pokazuje.
Iz gore navedenog, udario sam lafinu (kopirajuci misao iz The Sporanos), da sam born again Christian i da nedjelja je rezervisana da neradna bude. Valja l' ova?
I sad sam se lijepo uvalio na kaucu, laptop na krilu, blogiram lagano. Prva jutarnja kafa skuplja mi usta, mirise tisina, magla stidljivo nestaje.


Danas je Noc vjestica, Halloween iliti na bosanskom kolokvijalnom, Dan zena samo sto je po noci. Nemam namjeru da oblacim maske razne, nesto me ne privlaci ovaj praznik, tradicija zapadnjacka i bundeve sto sjaje. Vise mi je nekako za mladje, djecu, slatkisi, kostimi, sto bi kod nas rekli, maskare. I neka je, neka se djeca raduju tako i treba du bude.
Nazalost, proizvod sam mracnog socijalizma, osim Nove godine, restrikcija struje i djeda Mraza obucenog u crveno, nisam bas imao puno prilika gdje mogu da uplasim nekog ili oni mene. Medjutim, konstatujem brzo, nista mi ne fali, zar ne? Vidi me jesam pametan, rjecit i uma ostrog ispao. Filozof pravi. Cangrizav i vazda smisao u svemu trazi.
Ali, da ne bude da bas ne slavim Halloween, sinoc sam u obliznjoj radnji uzeo malo plasticno pakovanje Takovo eurocrema. Uzbudjeno povukao poklopac do pola, drhtavim kaziprstom zahvatio samo smedji dio, zaklopio oci i mislima odlutao do djetinjstva sto davno nestalo je. Jesenje boje u daljini vide se...