Flow

Flow, tok ili tijek? Sta bi to moglo da bude? Vecinom, ako fercera, ide podmazano, kao po loju, bez poteskoca i greske. Stanje na koje nemas uticaj, pustas da te nosi, ne primjecujes. Sve ti ide od ruku, posao, skola, intima, ides kroz zivot lagano , ne osvrces se. Ponekad od zadovoljstava podrignes, drago ti je.
Primjetio sam kod sebe, a vjerujem da i drugi, koji se bave pisanjem, kreativno ili rekreativno, imaju slican problem. Previse vremena provodim u ispravljanju, editovanju (ima l' ovaj izraz u nasem jeziku?), uljepsavanju teksta, a nisam pravo ni poceo da pisem. I onda stanem. I onda se iznerviram. I onda me frustracije puknu ko zene PMS. Uznemirim se, da ne kazem obeshrabrim.

Gdje mi je poenta? Evo, evo, ide, polako nadolazi. Nedostatak prirodnog toka misli. Sprecavanje mozga da normalno funkcionise. Eto, gdje je poenta. U tome je sva tajna kreativnog pisanja i vecine zivotnog uspjeha. I sada se ja pitam :"Kako pustiti misli da idu svojim tokom bez muke i nepotrebnog zastoja?"
Ako non-stop mjenjas, ispravljas, iritiras mozak. Lijeva i desna strana mozga se neprekidno ukljucuju, iskljucuju, off and on, mozak zbunjujes, kreativni centar se ne javlja.
Necu da kazem da mi ovaj tekst ide odnosno da ima tok. Necu, vec sam stao nekoliko puta i to me muci. Mozda sto previse mislim sta da napisem sljedece, mozda sto smirenost u meni odavno ne stanuje. Volio bih da mogu da pustim mozak na miru, udahnem duboko, opalim po tastaturi. Volio bih dodjem do zavrsetka teksta bez prethodnog osvrta, stavim tacku na kraju i tek onda vidim gdje se sa mislima nalazim. Po svemu sudeci, mojih misli tok, jos ima puno toga da nauci.
Vani je kisa, glava mi tinja, podmuklo boli...