Golub na stapu

Nisam se naduvao. Nisam, vjerujte mi na rijec. Nisam niti druge medikamente, sto prividjenja razna izazivaju, u sebe ugurao. Nisam ni novu verziju Exorcista odgledao , a kamoli nesto ruzno uradio. Jednostavno, sinoc mi se desio cudan san. Golub mi se na stapu ukazao.

Vecer je pala. Crvenkasti brojevi digitalnog sata davno su iza ponoci nestali. Vrtim se u krevetu, premjestam jastuk s jedne na drugu stranu, pokusavam da namjestim vrat i glavu. Nista. San ne dolazi.
Topao zrak u sobi i tjeskoba sto me stisce samo upotpunjuju ovo mucenje. Uznemiren sam. Ipak, u gluho doba noci (doba za koje ne znas koliko bi moglo sati biti) tonem u carstvo snova. Medjutim, sitan se problem cini. Moj san na sve lici samo ne na carska prostranstva i rajskih ptica pjev.

Ulazim u zgradu, vrata su haustora poluotvorena i bez stakla. U hodniku je tamno, ustajalost vazduha osjeca se snazno. Slabo se vidi, jedva nazirem bjelinu zidova u mraku. Penjem se uz stepenice, koracam sporo, stizem do kraja. Kako znam da je kraj? Mozda je vrh? Nije sada niti bitno. Stojim.
Stepenice su nestale, teska, drvena vrata ispred mene su. Pored njih, tik sa strane, nesto klepece necujno. Zvuk mi je nepoznat i malo me nelagoda hvata. Okrecem glavu, polako pruzam ruku kroz tminu hodnika, dodirujem vrhovima prstiju. Drveni je stap ispred. Mislim ubrzano, mozda je i grana, tanka, bez kore, kako se ono kaze, prut, siba, siguran nisam. Pipam, oprezno obuhvatam rukom, ispitujem.
Iznenada, sivkasto pticje perje zaleprsa snazno. Krik prelama noc. Golub, i to onaj sareni, avlijaner, zavezan jednom nogom za stap. Razmaho se panicno krilima, hoce da poleti. I jos mu nekakav papir, cedulja, ljudskom rukom ispisana, s druge noge visi. Uzas zivi. Uzimam par koraka unazad, pravim razmak.
Jebo te onaj ko te dovede ovdje i za drveni stap zaveza. Jebo te Dali, Luis Bunuel, surealne slike i krila klepet. Hoces da mi srce pukne sotono jedna? Bjezi od mene, bjezi. Hladan znoj straha prozima me.

Trgnuh se naglo, otvorih oci, prigusena svjetlost sobe, trijezni me. Uh, dobro je. Ovo bijase samo san. Cuj, golub na stapu? Polusvezan, skrivene poruke, zelja za slobodom, liberated at last. Mani me se pticurino, nisam spreman za simbolizam bilo kakve vrste. Ako ce mi trebat tumac snova, reci cu ti na vrijeme. Za sada, moje bitke nastavljam na javi. Snovi ce pricekati.