Lavash

Petak je podne, lagana kisa napolju sipi. Vrijeme pauze i nerada. Uskacem na blog, da nastavim kulinarske kanonade od prije neki dan.
Sinoc bijase rodjendan mojoj boljoj polovini. Mrsko nam bilo ici vani, nekako cetvrtak nam bas ne sjeda, skoro ce kraj sedmice, a ustvari nije i onda je bolje ostati kod kuce. Vec cemo mi smisliti nesto.
Na ideju mi dodje turski restoran, rostilj i meze orijenta. Odoh uzeti nesto za u papir ili sto bi nase nane rekle, take out.

Donio sam trpezu malu. Uzeo neku kombinaciju, dinner for four (toliko nas je i bilo), mesine razne, salate i neizbjezni dipovi odnosno ono nesto svasta od povrca u sto se umace hljebom. Sta me je privuklo ovom restorancicu, koji je malen, neugledan, samo jos jedna rupa u mnogobrojim betonskim zidovima zgrada, sto nicu preko noci i isto tako nestaju? Privuklo me sto nemaju klasicnu kuhinju. Sve peku u krusnoj peci, sve je svjeze i sto je najvaznije, nestavljaju nikakve dodatke hrani koje me oboriti znaju. I da ne zaboravim, peku domaci hljeb na licu mjesta, imenom lavash. S lavashem mezetluci su sladji...

I namirili smo se mi dobro, masala. Svasta je tu nesto bilo, ne mogu da nabrajam, probudit cu apetit, a jos uvijek na poslu sam. Iako sam se napucao ko gladna zvijer savane nakon bespostedne borbe na zivot i smrt, bolje sam se osjecao nego prosli put. Kad me poklope oni masni sosevi i dodaci jelu cije porijeklo ne znam, hocu sam sebe da sutnem. Oci gladne, eto, to ti je. Ne stavljajte nista u hranu sto hemijsko porijeklo ima! Nista! Recite ne vegetama i ostalim nepotrebnim zacinima i zajebancijama. Moja vam je poruka iskrena. Danas mirno prezivam. To je ona zvijer u meni sa pocetka pasusa...

I jos sam ja nesto htio reci, nesto bas pametno, nesto sto ostaje, i onda se vi vratite i kazete:"joj, jest cojek pametan".
Aha..."if you ask what is the single most important key to longevity, I would say it is avoiding worry, stress and tension. And, if you didn't ask me, I'd still have to say it."
Dobro sad, necemo sitnicariti, nisam ja rekao, nego citam neki blog, pa preuzimam misao George F. Burns. Dobra je izreka, al' dzabu mu. Nije on probo lavash i mezetluke orijenta...