Nedjelja je popodne

Oktobarski se dani lijepi nastavljaju. Mada je sinoc kisilo, a glava me rasturala ko da ganglije igraju bilijar u sivoj masi mozdanoj, ova je nedjelja osvanula okupana suncem. Sunce jednako energija, meni dosta, uzimam kameru, oblacim se, pravac carsija. Da ne zaboravim, sutra se ne radi, kanadski se Thanksgiving praznik slavi. Naravno, ja ne slavim, ali svaki neradni dan, drzavni i vjerski, sirokogrudno prihvacam. Hvala, thank you, odajem pocast neradnom ponedjeljku, produzenom vikendu i punjenim curkama. Odoh sad da uzivam u nedeljnom danu sto pocinje.


Moja prva stanica, u danasnjoj setnji gradom, je science world, muzej naucni ili svijet znanosti (valjda bi tako prevod trebao da bude). Trenutno se odrzava izlozba ljudskog tijela, nekakvi presjeci, vidis sve, skeletoni i organi unutrasnji od plastelinske mase. I mene zanima kako to sve izgleda, narocito kako mozak radi, jer vazda ja nesto razmisljam i nikad nisam smiren i onda mi tesko bude, pa da mi malo pomognu da shvatim zasto je to tako i kako da se rasteretim odnosno misli u ugodnije sfere mozdane usmjerim.
I onda procitam da zene i muskraci razlicito misle, i onda kontam da je u mom braku sve obratno, zena razmislja vise kao muskarac , a ja kao zena i da je to, u neku ruku, cak i dobro, jer kad bi isto mislili ne bi se imalo oko cega kaciti i onda bi nam bilo dosadno. Jesam li dobro objasnio?
Ma nista mi nisu rekli vise nego sta vec znam. Malo sam i razocaran, sve je bilo nekako skromno, prostorije bez zraka, prosto me zagusljivost tjerala da izadjem sto prije. Ukratko, zadrzao sam se krace nego sto sam planirao. Nema veze, izlazim i nastavljam setnju uz obalu trazeci detalje sto mi se oku zanimljivim cine. Sunce me prati i meni drago je...