Radost & Ljepota

Kratke upute za tekst sto slijedi. Prvo pogledati video klip, pa tek onda citati.



Surfam netom bez cilja i naletim na, gore postavljeni, muzicki klip. Nakon prvog gledanja, reakcija je uobicajena.
Ah, budalastine. Kako si covjek moze dozvoliti takvo sto? Kako se neko moze uvjeriti, zivjeti u zabludi da ima talenat za nesto, a ocito je da nema? Zar ne vidi da je izvrgnut(a) ruglu, podsmijehu? Zar je stvarno publicitet bilo kakav bolji od nikakvog? I kako ces sad svijet pogledati u oci?
I onda, nakon drugog gledanja, rikoset u mojoj glavi i razmisljanju. Ko sam ja da sudim sta je u redu, a sta nije? Ko sam ja da povlacim linije laznog puritanizma? Problem je u meni. Sve je do percepcije i self-esteema. Ona se radosnom i lijepom osjeca. Ima veca muda nego ja!

Da, ima muda, i to dobra. Samo zavisi u koju se ruku uzme. Izaci javno ispred kamera, neritmicki mrdati guzovima, pjevati bez sluha, pobijediti sve strahove u sebi (ako ih uopste ima), ne misliti na sutra nego zivjeti danas.
A ja? Sve nesto analiziram, svaki detalj stavljam pod lupu naucenih drustvenih normi, gusim se, a drugi disu. Unaprijed uvjerim samog sebe da ne mogu, nisam za promjene, strah od neuspjeha jaci je od zelje za uspjehom. Rob sam misli i korporativne masinerije kapitalizma.
Ako je za vecinu njen nastup lakrdija, jeftina zajebancija lokalne televizije i kvazi-voditelja, za nju, barem djelomicno, ostvarenje je sna, nesto sto je zeljela i sto zeli da nastavi. Ja ovdje vidim samo uspjeh.

A sta je ustvari uspjeh ? Kako ga definisati? Ako tezis samo novcu cinit ces i losa djela da do njega dodjes, ako zelis da imas uspjesan biznis, da se ne lazemo, zavrnut ces po usima mnoge ljude, ako zelis slavu morat ces se odreci ideala. U tome lezi problem. Definiciju uspjeha mi recite, unaprijed zahvalan, biti cu.
Sad bih u zemlju propao od nemira sto u meni igra. Sad bih se zaletio u prvu kafanu, makar kafanski covjek nisam, sjeo za rasklimani, drveni sto, nalaktio na umasceni karirani stolnjak i smirio litar rakijesine iz jednog cuga.
Mehida draga, bez zajebancije, ti si meni Tito. Radis ono sto volis i sto te cini sretnom. Nema cega da se stidis, zivis zivot punim plucima. Uzivaj, prirodna si, originalna, osmijeh na lice ljudima donosis. A ni sisama ti nista ne fali...

PS "...puritanci preziru sevdalinke, narodne pjesme ili viceve, ali, ukoliko zelite da shvatite neki narod bez toga se ne moze..."
Dusan Makavejev