Palermo Hollywood

Posmatram proljetni pljusak sto necujno prekriva pistu i obliznje zgrade. Avion se polako spusta, skoro neprimjetno dodiruje tlo, aterira, zaustavlja se. Stigao sam na odrediste svoje. Grad Buenos Aires, drzava je Argentina.
Bez veceg zadrzavanja prolazim carinske formalnosti. Placam ulaznu vizu, usmjeravam prve poglede na zene Argentine, upucujem se prema izlazu.
Guzva. Sa svih strana glasovi razni, vreva, mnostvo, gomila ljudi sto ceka i zuri se. Tako izgleda zracna luka Parisa juzne Amerike. Proljetni pljusak sve jaci je.

Nervozno trazim taxi. Ima ih na stotine. Koja je odluka ispravna? Kako da ocjenim covjeka u koga mogu da vjerujem? Po izgledu, autu ili necem trecem? Znam, ocekujem puno. Predrasude.
Zena vice, evo ovaj. Bez puno razmisljanja stavljam prtljag, ulazim. I taman kad pomislim da nema gorih ljudi od nas, i taman kad pomislim da me ne moze niko zeznut osim nas samih, ulijecem lokalnom taksisti u zamku.
Ja ne znam spanski, on ne razumije engleski. Taximetar nije ukljucen, on je vec krenuo, mrmlja neku cifru, vozi ko Senna, pojma nemam gdje se nalazim, niti gdje idem. Prvi zajeb na pomolu je. Kisa i dalje, prati me.

Taxi se zaustavlja, a ja sam laksi za 150 pesosa. Krivo mi pravo, znam da me je dobro udario po usima, ali, sta cu sad? Ne zanovijetaj, halali, nauci jezik i umjetnost pregovaranja. Tjesim se.
Predstavnik agencije, preko koje smo rezervisali stan, ceka u zgradi na nas. Rukovanje, upoznavanje, papirologija, razgledanje. Stan sam , nista narocito, da ne kazem prljav. Ni blizu kako izgleda na slikama. Cini se zapusten, ali, nisam cjepidlaka, ionako mi treba samo da prespavam i okupam se.
Momak, kratke kestenjaste kose i srednjih dvadesetih, uljudan je i sa dobrim engleskim. Pitam ga da li je iz Buenos Airesa? Kaze da nije, porijeklom, iz Izraela je.
Tu smo znaci. Masonsko-jevrejska urota against hard working imigranata korijena bosanskih i drzavljanstva kanadskog. Meni si nasao prodavat lafinu iznajmljivanja stana? Mene si nasao levatit da je ovo dobar deal? Ovu supu ti zoves stanom? Ovu prasinu i zavjese bez smisla? E moj care, mi se pocnemo izuvat ispred zgrade, u liftu smo vec skinuli cipele, a u stan ulazimo u carapama? Pa nisam ti ja pesnit zapadnjacki, bez osnova higijene i manira. Vrati mi moje pare!
Dobro, to ja malo dramatizujem. Ljepse zvuci, a i jos me drzi blaga srdzba nakon taxi/turist bliskog susreta.

Otvaram balkonska vrata, izlazim na terasu, udisem miris kise sto polako prestaje. Promatram okolinu, osjeca se sarm proslog vremena, staro i novo, obiteljske kuce i moderne zgrade, naslanjaju su jedno na drugo. Osmijeh mi se na lice vraca. Svidja mi se kvart. Palermo Hollywood, ime mu je.