Prehladjen sam. Nista ozbiljno, lagana nemoc tijela, normalno za ovo doba godine. Ali bas zato mi i ide na zivce. Ili me obori ili me na miru ostavi! Ovako, u redu sam, ali nisam. Dobro sam, ali se slabo osjecam. Nista me ne boli, a raspadam se. Umoran sam , a ne mogu da se odmorim. Ukratko, danas sam se elegantno izvukao s posla i dosao kuci ranije.
Sve je pocelo prosli petak, na onoj sterilnoj bozicnoj zabavi, sto firma organizuje svake godine, a ja se budala, uvijek zapitam, zasto idem? Stotine ljudi, svecana atmosfera, sve im je smijesno, besplatni sank-bar, a za jednim stolom, usamljen covjek u crnom sakou, namrgodjena faca balkanska, me, myself. Jebem ti konfete i hoho, zahvalnice vjernosti, jeftini humor i suhoparne govore.
Sto sam uopste dosao? Sto se nisam barem napio i neko sranje napravio, da me pamte po necemu, a ne ovako, moram da se pretvaram da uzivam, da sam masa, da sam dio njih. Ah, zivote. Sta bi na sve ovo rekao Toma Zdravkovic?
I gledam sve te ljude oko sebe: ustogljene konobare, neukusno napucane zene, raspojasane menadzere bez sarma. Isto bal klonova na podijumu bez orkestra. I onda se upitam, sa podignutom casom piva u desnoj ruci i pogledom u prazno, da li je uistinu sve tako ili ja jednostavno ne pripadam ovom okruzenju, drustvu, sredini? Koji mi je kurac?
I to je ono sto me plasi. Kako se prilagoditi sredini u kojoj zivis da bi jednostavno, opstao. Jedanaest sam godina ovdje, nije mala zajebancija, a aklimatizacija duha nikako mi ne ide. Oj Darwine, gdje si sada i evolucije tvoje kad mi najvise trebate?
I tako kad covjek negativno razmislja, kad ga poklope pitanja bozicna bez odgovora, losije se osjeca, imuni sistem oslabi sam od sebe, bacili su jaci. Prehlada nema problema vecih da te pronadje.
Vecerah, odslusah izvlacenje nagradne igre (na kojoj, naravno, nisma nista dobio), pozdravih sa prisutnim i nestadoh u noci predbozicnoj. Svijetla grada, hladni vjetar sa sjevera i gorak ukus u ustima, jedini su prijatelji bili moji. Christmas blues, u korak, prati me.
10 comments:
Ma, mrzim te takve ljude, samo se smeju izveštačeno...Pogotovo ovi tvoji preko bare. Nadam se da si se ti lepo najeo pečenja i napio piva ;)
Stari, nema to veze s Kanadom ili Bosnom, to je u tebi. Kao i u meni :)
Autsajder, uhvaćen između jakih kultura sa kojima ima dosta zajedničkog ali istinski ne pripada nijednoj, duševno bitiše na ničijoj zemlji i uvjek sa sobom nosi dio svoje usamljenosti i otuđenosti, bez obzira na to u kako finom, dobrom i dobronamjernom društvu se nalazio... Što se prije pomiriš s tim to bolje po tebe :)
Jedan praktičan savjet: kupi motor i pusti svoju individualnost da se osjeća dobro u svojoj koži :)
Jao, Sejn, jesi ovo fino rekao! Isamara mi sujetu u rano jutro pacificko. Jesi, svega mi, ove mi prehlade ako lazem, vec htio sacamricu da nabavim i da se vratim na bozicnu zabavu sa rijecima Toni Montane:" ...say goodbuy to a bad guy...",ali zena me preduhitri, kaze ne glupiraj se, ti si samo jedno veliko dijete...
Ziv ti meni bio i pozdrav veliki . Ili sto bi srceparajuca lirka nama dragog banda porucila:"...jedan, dva, tri, izgubljeni. Ima nas jos..."
JQ...nista od pecenja, malo piva i poneki urlik veselja iz mase.
A humor i osmijesi siroki, e to je vec druga prica. Ako pocnem pisat, zaplakat cu, ali od smijeha biti nece...
pozdrav veliki
hahhhah :)) dobar si u opisima, baš! odlični opisi situacija, baš uživam dok čitam. uvek mi je intresantno da čujem kako vi, "naši", po belom svetu sve to doživljavate...
Moj tzv. zivot...opisi su dio nas. Samo trebas da imas stil izrazavanja koji te razlikuje i zanimljivim cini. Trudim se da izrazim sebe kroz satiricko-zajebantsku formu pisane rijeci. Ako takva postoji...
Lepo je to napisao Sejn. Mogu da dodam da se ja nikada nisam prilagodila ni BG u kome živim čitav život. Mislim, okruženju užem i širem, u celini. To je ta outside priča. Pripadaš samo sebi, a to je u stvari - sjajno. :)
P. S. I u ove krajeve je stigao "Vrli novi svet", tako da ništa više nije kao prije. ;)
RZ...Da, dobro si primjetila, Sejn je to pogodio "u sridu". Njemu hvala...:).
Mislim, sve ja to znam, znas ti, on, oni...valjda je u prirodi covjeka da mu neko drugi kaze, potvrdi, nije ti nista, nisi nista drugaciji samo ponekad imas pitanja u sebi .
Onda ti nekako lakse bude, vise nisi old grumpy man vec individua zanimljiva, covjek koji misli (jest' da svakakvih budalastina u glavi u ima) i cvrsto se drzi svojih stavove, bez obzira koliko zna tesko da bude.
Moj je problem sto ne znam da ignorisem ili barem da ne dopustim da me takve stvari iz takta izbace. Svi mi zelimo da budemo unikatni, posebni, a ispada da te drustvo prihvata samo ako si dio stada, mase. Ko to zeli da bude ovca?
Krenula me nesto filozofija, monolog jednog decembra, godine sto nestaje. Hoce to kad imas prehladu, a sex misaona imenica je . Eh, oporavit cu se ja...:)
Garant su i to LOTO nastimali.Gori bi belaj bio da si dobio,morao bi se obratiti prisutnoj "eliti".Bas me interesuje sta bi rekao?
A i ti konobari mi idu na k....,ko da je njihova kafana...
Jesu Salkane, nastimali su izvlacenje, to ni Suzana Mancic ne bi mogla bolje izvest. Jedna od nagrada je bila cetiri karte za balet sto pada na Dec 31. E, tu sam bas sa nestrpljenjem nagaradu ocekivao, pa da im nesto kazem.
Konobarice su posebna prica. Ne smijes nijednu za guzicu ufatit ko svaki normalan muskarac kad ga alkoholni oblak i bozicna radost ponesu. Mislim, stvarno, uzas...
Post a Comment