Osvrti

Pocetak je januara,  sredina sedmice, kisa pomjesana sa snijegom, mracno je. Osvrcem se mislima na godinu iza sebe, ovu,  sto nedavno sa kalendara nestala je.
Bila mi je teska. Volio bih da je mogu zaboraviti. Volio bih da imam delete komandu u mozgu i da jednim laganim dodirom kaziprsta, ponistim, izbrisem zauvijek, posaljem u zaborav. Ne zelim u mislima da te nosim!
Ali, ne ide to bas tako lako. Barem ne kod mene. Znam da je tu negdje u podsvijesti i da ce uvijek pripravna biti da me uznemiri, da me podsjeti da nista se ne mijenja preko noci, a kamoli nestaje.  Godina mi je prosla u neprihvacanju stvarnosti. Nemam namjeru da ulazim u detalje, ne osjecam blog prikladnim. Pretpostavljam, osjetljiv sam pretjerano. Ovo je prostor rezervisan za zdravu zajebanciju i poneku pametnu sto slucajno naleti. Ko jos zeli da cita teske price?

Zadnje dane vecinom provodim na sarajevo-x/veze i seks/ pokusavajuci da se opustim uz visprene komentare citaoca i duh grada sto ne umire.  Nasmijem se.
Surfam Youtube-om, trazeci video klipove Mr.Beana i animirane likove South Parka. Ponekad pogledam vijesti na BBC-ju. Odigram i partiju Pacmana, bjezeci od onog crvenog duha, blinky mu je ime. Poceo sam cak i knjigu da citam, sto jos u prosloj godini namjera mi bila. Middlesex, zove se.
Osvrcem se ponovo. Ovaj put na knjigu koju spominjem. Danas sam zapamtio jednu recenicu i zelim da je zapisem:"...keep your body busy so that your mind wouldn't have a chance to think...".
Nek' si mi vala rekao Jeffrey (tako se pisac zove), poceo sam plaho filozofiju prosipat, umjesto da zatvorim kapak na nezadovoljstva prosle godine i krenem dalje. Napolju, i dalje, mracno je...