Reno

Reno, renovation, renovacija. Nazovi kako hoces, ne umanjuje nista njen znacaj i velicinu. Ukratko, trenutno sam okupiran istom i stan je u neredu. Zadnje vrijeme vazda nesto popravljam, dodajem, oduzimam, vise sam i zaboravio kako se normalno zivi, hoda i kako normalan stan treba da izgleda. Malo mi treba da zakacim nozinim prstima neku kutiju sa materijalom ili kupljeni kucanski element zavucen po coskovima. Zatvorim oci, okrenem lice prema plafonu, prikladna psovka leti u zrak. Ali, to nije nista u kakvom se sad haosu nalazim. Kuhinja je rasturena kompletno,  wc- solja sama sjedi na sredini kupatila , stan je mala Hiroshima. Snalazim se ko Schwarzeneger u Predatoru, preskacem prepreke i skrivene zamke, osjecam se kao na kampovanju.

Tako je to sa renovacijama. Odlazem godinama obnovu spomenutih prostorija, covjek se uvijek presabira, finansije su kljucni problem, nikad se nema dovoljno, nikad se nema viska vremena. I mogao bih ja tako do sutra, medjutim, druga polovina moja motorna je sila, intelektualna snaga i dizajner zesci. Tako da smo preko noci donjeli odluku da renoviramo, napokon, kupatilo i kuhinju. I taman kad sam pomislio, super, sad se ne trebam tusirat mjesec dana, zena me tjera svaki dan da idemo u zajednicke prostorije (recreation room) sto su u zgradi nalazi, tako da se sad tusiram vise nego ikad prije! Vidite dokle idu te renovacije, ubijaju mi ono malo Balkana sto je ostalo u meni. Uzas zivi!
Uglavnom, zena je zaduzena za vodjenje i nadgledanje radova, a ja , posto imam dobre interpersonal skills, zaduzen sam za kontakt s ljudima  odnosno mito i suplju pricu. Drugim rijecima, svaki dan, nakon zavrsetka posla, nagradim nase majstore drevnim bosanskim eliksirom sto otopljava led komunikativni, razvezuje jezike bez problema, brise medjunarodne granice, njenim velicanstvom, rakijom sljivom. Njima drago, a i meni je.

I jos sam nesto htio da kazem. Ono nesto, bas pametno, umno, sto ostaje u sjecanju i vraca citaoca na stranicu moju. Evo, da ne zaboravim. Danas sam bio na rucku u japanskom restoranu i smirio neku njihovu kombinaciju, miso soup & sushi. Uglavnom, zapade mi par sesame seeds izmedju desni i zuba. Hocu da poludim i ko za inat, ne mogu ih izvaditi , pa da se okrenem naopacke. Rijetko ovdje drze cackalice u restoranima, valjda ljudi misle da svi imaju zdrave zube, pa im i ne treba. Nista, vrtim se  ko da imam proljev, okrecem u mjestu, gdje cu, sta cu, nervira me pravo. Ali, ne lezi vraze, snalazim se ubrzo.
Ulazim u obliznji butik, uzimam jednu kosulju, kao lafo da probam, odlazim u svlacionicu i onom kartonskom cijenom sto visi na rukavu,  isceprkam sesame seeds. Ah, sad mi je lakse. Mene ste mislili zajebavat, pa nisam ja od jucer, hocu reci, rodom iz Canade.
Lakonski se nasmijem prodavacici i vracam kosulju natrag. Hvala, nije moj stil...