Go Canucks go

Hokej je ovdje vise od sporta, vise od igre. Lokalni timovi su ponos grada, provincije, pa i drzave same. Ljudi, stari i mladi, zene i djeca, obrazovani i oni bez obrazovanja, emotivno su vezani za njih. Prate tim odano, skoro religiozno, bez obzira bila liga natjecanje ili doigravanje (play-off).

Svaki tim ima i svoj nadimak. Vancouver zovu Canucks. Amerikanci tako zovu Kanadjane, a porijeklo rijeci i znacenje  trebalo bi biti indijansko. Canucks nisu losi, ali nisu niti vrh. Davno je bilo kad su zadnji put osvojili Stanley Cup (sto bi bilo nesto kao u fudbalu kup sampiona), prica se u kuloarima sportskim dok je Tito jos bio ziv ili mozda cak i duze. Iznad svega, hokej je dio kulture, entertainment i industrija velika.

Nisam zaljubljenik u hokej.Odrastao sam na drugom kontinentu, drugoj drzavi, drugi su sportovi bili na repertoaru. Mada znam osnovno, ne pratim ga, ne osjecam i ne uzivam u igri. Nekada pogledam na vijestima kratki izvjestaj i to je sve. Sto ce reci, nikada nisam bio na utakmici.

Barem za  mene, hokej je napucan, neprirodan, previse medijski eksponiran.  Skriveni u oklopima od nabijenog materijala i stitnika, igraci izgledaju kao gladijatori na klizaljkama, a dvorane moderne arene za zabavu i adrenalinsko praznjenje. Na trenutke zna biti agresivan, odvoje se dva igraca,  pocnu se marisati, sudije ih gledaju sa strane, a raja se zari i pali. Mozda je i to samo dio predstave, ko ce ti ga znati, vise siguran nisam. Kazem, sve mi se to napucanim cini.

Medjutim, sinoc sam zavrsio na  utakmici iliti spektaklu hokejaskom. Ni manje ni vise nego loza ogromnog sportskog zdanja! Pogled besprijekoran, fotelje udobne, svedski sto, besplatno ice i pice na dohvat ruke. Cime sam zasluzio ovaku paznju? Kome da zahvalim na ponudjenom? Pitam se, pitam se...

Petak je vecer bio i prijatelj me zove:" Hoces li na hokej? Sastaju se Vancouver -Dallas. Imam kartu vise." Malo se neckam, da bih ubrzo, posto nemam nista planirano za subotu, pristao rado. Karte je dobio od svog punca iliti father in-law, za dzabe, a on je opet dobio od firme. I tako to ide sa hokejaskim kartama i kapitalstickim razmjenama. Generalno, ulaznice za sve vrhunske sportove su skupe, narocito ovakve loze,  bizinis je to veliki i svi zele svoj dio kolaca sto se sport/entertainment business zove. Radi toga,  firme ponekad nagradjuju jednu drugu  besplatnim ulaznicama sve u svrhu odrzavanja dobrih poslovnih odnosa i nastavka istih. Drugim rijecima, hokej ne poznaje granice.

I tako odosmo nas troje i njegova kcerkica. Subota vecer, puna dvorana, himna kanadska, dinamicna igra i ista takva zabava . Spektakl. Osjecao sam se cudno, da ne kazem privilegovan. Znam da ne pripadam okruzenju i kulturi hokejaskoj, ali drago mi dusi bilo i srcu milo. Naginjem se , pokusavam da pratim pack, primicem casu usnama, tonik mi grlo hladi , a gin grije stomak. Go Canucks...