Reno...V

Sto me nece nista ovih dana kasne zime i jos uvijek dalekog proljeca. Nece me energija, mrsko mi sve, nece me ni renovacija, razbacani materijal, gipsane ploce i nepodnosljiv smrad ljepila. Nece me nesto , a necu ni ja sam sebe. Nije da nije, nije da jeste, nije da serem,  nego na glavusu nabio slusalice,  a u njima glazbeni izraz i lirika Goribora klizi usnim dupljama .
Jos samo da nadjem balade Ljupke Dimitrovske, bravurozne kretnje Sinana "skinut cu sve zvezde sa neba" Sakica i memorisem citate o slobodi Moamera Gadafija, ambijent  martovske noci bi bio upotpunjen. Blogiranjem do nirvane.

Vidim, na kalendaru mart je osvanuo. Jos jedna stranica sa brojevima u nizu i  fotografijom raskosne prirode sto bi kao trebala da smiruje. Dosta zime, planina i poluzaledjenih potoka, ne znaci mi puno komad hartije i grafitna slova. Okrecem je ledjno, februar pada na januar i vise se ne zelim osvrnuti. Zaborav je najbolji, ionako, sve mi se istim cini, dani, mjeseci i godina sto nezaustavljivo ide.
Pokusaj da zaokupiram misli renoviranjem stana jos uvijek je na pokusaju. Angazovao sam druge ljude da nastave zapocete zidove unutrasnje i da vidim kako dalje. I zadnja su tri dana radili, odradili posteno i vratit ce se da zavrse. Po njihovom,  zidovi prvo treba da se dobro osuse, pa da se natavi dalje. Pretpostavljam, ne nadam se puno, vise nikom ne vjerujem i prihvatam sta kazu.

Mada, priznajem, svidja mi se kako rade. Indijci, njih cetvero, namrsteni kako samo znaju biti, razmili se stanom. Organizovani  na principu mrava, svako zna sta treba da radi bez vecih objasnjavanja. Jedan prica engleski, ostali ga slusaju. On im dodje nesto kao vodja, prevodioc, preko kojeg primaju potrebne informacije. Pravilna raspodjela rada i obaveza. Na tom principu svijet, mikro i makro, trebao bi da se krece, funkcionise. Zakljucujem.
Nisam ih jos nista platio. Nisam se cak niti za cijenu dogovorio. Znam, budala sam, ali, sta mogu. Skrti na rijecima, britki sa odgovorima. Sve sto ih pitas zavrsava sa don't worry.

A ja brinem. Brinem za  sve sto se krece i stoji, za ono sto treba i ne treba, za sebe i druge.  Zeludac mi se pretvorio u greatest hits Juznog Vetra, orijentalni uvodi na sintisajzeru i krik vokala sto poslije toga slijedi i krv u venama ledi. Il' se useres od jada i muke il' po alkoholu blago udaris. Kad vec govorim na kojem principu svijet se krece i funkcionise...