Go Canucks go...V

I tako, doslo se do samoga kraja ove cirkusijade hokejaske, imenom playoffs. Jedni su na guzove pobjedili tri puta, ovi drugi su ih rasturili kod kuce tri puta, kako god okrenuo, rezultat je izjednanen. Sutra je D-day, sedma odlucujuca utakmica, finale finala ovogodisnjeg Stanley Cup-a, Canucks versus Bruins.

Meni je vala svejedno. Vise nemam snage slusat, a kamoli raspravljat.  Zadnjih par mjeseci hokej je glavna tema, kao da nista drugo i ne postoji, a ja sam covjek Evrope i fudbala i nikako mi ne ide brzina hokejskog paka i poistovecivanje masovno. Euforije bez pokrice me iritiraju.
Stvar je da ovdje vecinom cega se dotaknes mora da bude entertainment, zabava, mainstream, conformizam, lokal patriotizam. I u svemu tome pretjeruju da ne kazem da su dosadno agresivni. Kad malo bolje razmislim, svugdje je slicno, i ne treba se puno zadrzavati na trivijalnostima mase. Ljudi vole da budu u grupi, da su copor, da osjecaju pripadnost nekome ili cemu, da budu ponosni, dominantni, jaci. Pa kad je tako, so be it.

Sutra bi mogao da bude dan za istoriju, ocekuje se masovno okupljanje navijaca i znatizeljnih, policijske su snage pojacane, sta god bilo, pobjeda ili poraz, bice zanimljivo. Ja se nece praviti puno pametan, uvalit cu se ispred televizora, zazelit cu im samo srecu i poruciti zadnji put u ovoj godini. Go Canucks go...