Surfam ti ja tako netom bez nekog cilja i obaveze, redovna dnevna doza vijesti i sturih informacija rodnog kraja, i naletim na svoje tekstove na jednom od foruma gdje sam znao da pisem i virtualno druzim se. Na trenutak iznenadjen, mislim si, u redu, neko me cita, postuje, moje mu se price svidjaju, kopirao covjek i pokrenuo temu u skladu. Nastavim da citam, trazeci potvrdu da ce se moje ime naci/blog negdje, da cu biti spomenut (sto smatram normalnim) odnosno da ce se barem ukazati na izvor/link teksta, a samim time i na autora. Nista.
I tu meni zivac proradi. I sta sad to znaci? Zar nisu ovo moji tekstovi? Zar svako kome se digne moze da copy/paste bilo koji tekst na netu i prikaze kao svoj i to bez posljedica? Sta je sa mojim autorskim pravima? Da li ona uopste postoje? Ko si da je slobodu prisvajanja necega sto nije njegovo samo zato sto tako moze i pritom se kititi tudjim perjem, hinjski, supacki, misleci da ce proci neopazeno?
I sta sad tu covjek da radi? Kako da zastiti svoj rad? Malo sam zatecen, jer nisam ovako sto ocekivao. Ovo je za mene cista kradja, ali posto nije opipljivo, tesko se dokazati moze. Vec duze vrijeme razmisljam o izdavanju zbirke kratkih prica. Medjutim, ili sam lijen ili mi nije prioritet ili jednostavno ne vjerujem u vrijednost tekstova, samim time ne da mi se nista ni pokretati.
Bez obzira na (ne)vjerovanja, ovaj je blog izvor mojih tekstova, moje misli pretvorene u rijeci, ja sam vlasnik i svako ko kopira, a da ne spomene izvor, vrijedja me i cini kradju. Ne trebas biti pravnik da znas da ako prikazujes tudje kao svoje to se smatra za cisti plagijat. Je li tako ili nije?
Evo sam se opet iznervirao. Najbolje je da nista i ne pisem. Jednostavno da ugasim blog, uhvatim se za usi i uzgajam jagode. Stvarno ne kontam ljude, ja kad obican citat kopiram sa neta, navedem izvor, potpisujem pisca, a kamoli neciji tekst da preuzimam bez pitanja. Mislim, necu propast, vise stete si nanosi onaj koji prisvaja tudje, ipak, moram se zastiti nekako. Ako nista, barem da se osjecam bolje. Da li neko od blogera ima slicna iskustava? Koje ste korake poduzeli? Ma jebo net, necu se vise ni javljat, pisat, pa nece niti biti onih koji otimaju. Nerviram se , a znam da nema nikoga da me slusa ili barem posavjetuje. Odlazim, ljeto me zove...
2 comments:
Najefikasnije je da se onom ili onoj tamo na forumu najebeš mile majke, d razume se, ipak koliko-toliko biranim rečima, ali strogo. Ja to ne bih prećutala. Kititi se tuđim perjem, izvini, ali to je čista krađa. Na žalost, masa sveta misli da intelektualna svojina predstavlja javnu svojinu koju svako može da arči kako mu se nadigne.
Vec sam to uradio, sto ti kazes biranim rijecima, ne direktno, ali dovoljno da je opomenut. Bude li se ponovio, obracam se direktno i to ne biranim rijecima.
I dalje ne kontam kako si neko daje pravo uzimanja bez pitanja. Kakav je to osjecaj?
P.S. Gdje si bona Zverko nema te ko deterdzenta u vremenu liberalnog socijalizma i pobratimskih sletova:)
Post a Comment