Gusan u magli

Ovako ovdje stoje stvari. Nema ljeta ni za lijeka. Juli je u punom zamahu, to bi kao mjesec sunca trebao da bude i sve nesto cekam, i cekam , kontam, sad ce zasjat, nema druge, sad ce ugrijat, sad ce sastaviti par lijepih dana, sad kad se razmasem polugo pred zenom, po stanu i na lokalnom bazenom. Kad ono, nista.
Pa dobro ljudi dragi kad ce ljeto, ako ne sad! Pa zar nije mjesec juli mjesec godisnjih odmora i sunca u izobilju. Pa ako nije, ukinimo kalendare definitivno, da se vise ne zajebavam sa bespotrebnim racunanjem godisnjih doba, da jednostavno pustim dane neka teku bez reda i ocekivanja. Dosta mi je ovoga grada, bez sunca i duse. Odluku brzu donosim, skacem na avion, letim juznije. Silazim do Kalifornijje, spustam se do,  pjesmom i LSD-om , opjevanog San Francisca. Tamo mora da je toplije.

Ma jasta je , al' u mudima. Izgubljen sam! Ceka me magla, ona gusta, iz horor filmova, gdje ne vidis prst pred okom, a kamoli sunce. Ceka me studen novembra, ljudi u zimskim vjetrovkama, kapuljace, pognuta tijela od hladnog vjetra. Gdje sam ja? Halo, tamo gore, ima li koga? Polovina je mjeseca jula!
Pa dobro gdje vise da idem? Nemam snage ni zdravog razuma. Ponio sam kratke rukave, sandale i par  kosulja sa dugim rukavima, da se nadje,  ako zatreba. Mislim, citao sam da su ljeta San Francisca varljiva, da magla Pacifika zna da posjeti jutra i noci, da se desi da bude hladnije, da se vrijeme brzo mijenja, ali kontam, nisam ja valjda takve kurate srece da ce ta radost bas mene zapasti,. Ma ovo nije da je  hladno, ovo je atak, anti-toplotni napad na mentalni sklop, tijelo i guzne dlacice.  Nepripremljen sam. Kalifornijo, obecana zemljo, ucero ti Arni Schwartzeneger.

Kakva Kalifornija, kakvo sunce , kakvi bakraci. Sve je laz. Obmana! Evo mene, poluzivi svjedok, smrzavam se usred jula! Stojim na trotoaru ko barka ostavljena na olujnom moru, drhtim ko pas ulicar pognutih usiju, premjestam se s lijeve na desnu nogu. Psujem u sebi Mamas & Papas, Jonis Joplin, hippie pokret, cvijece u kosi i haluciogena sanjaranja. Joj, jeste me zajebali!
Pruzam korak, zavlacim se u obliznji njemacki restoran, bjezim od vjetra i hladnoce. Ljudi milion, vesela atmosfera, narucujem pivo, pire krompir i resh pecene kobasice. Masna hrana i umor od puta, vraca me u zivot. Ovo je San Francisco koji meni godi. Manite se ljudi lakih droga...