Dan zahvalnosti

Danas je Thanksgiving, kanadski, ne radim i mrsko mi je sve. Nisam siguran kako je ovaj praznik zazivio, ko ga svetkuje a ko ne. Ja ne slavim, nemam ovaj praznik na kalendaru svom, ne znam o cemu se radi i kome da se zahvaljujem.  Cemu i kome da se radujem? Sta da zahvalim?  Sto zivim ovdje? Neka fala.
Uglavnom, obicaj je da se okupi rodbina i tuka sa u rerni okrece. Ti se pravis veseo i sve ti je smijesno. Nije to bas praznik za nas carnivore, imigrante balkanskog porijekla, ko je jos vidio da je tuka meso i jos ukus moze da ime? Ko je jos vidio da zavlacis ruku u guzicu peradi, nesto gurus unutra, nabijas, satro, filing.  Mani budalastine.

Ruzno je vrijeme. Ovako zadnjih desetak dana, kako je oktobar zapoceo, sastavile kise, sivo, tamno, nigdje suncana dana. Ne pisem zadnje vrijeme. Nekako nemam volju, generalno, ne osjecam se dobro. Primjecujem, narocito zadnjih mjesec dana, da mi je sve mutno pred ocima,sto bi nasi stari rekli, blurry.  Ono sto me nervira je sto ne znam uzrok tome. Zbog toga se osjecam lose, jer,  ocigledno,  nesto se desava sa mojim zdravljem, nemam kontrolu, na trenutke, gubim se.  Da li je svepristno nezadovoljstvo, nagomilan stres, mozda secer u krvi, pritisak ili mi vid polako slabi. Sumnjam na ovo zadnje.
Nikad nisam imao problema sa vidom, stavise, mogu reci da sam imao srece, medjutim, htio priznati ili ne, starim, tijelo stari, mozda je vrijeme za naocale za citanje. Ili se jednostavno toliko napinjem da ublazim probleme sto me muce, sta misli ne mogu da smirim, preusmjerim na ljepse stvari, da ne primjecujem fizicke promjene. I ne vrtjelo mi se.

Trebao bih nazvati doktora, barem da vidim za nekakav pregled, kontrolu, sta li vec, ali, to je ovdje tako sporo, da cu se prije slagirat nego sto cu doci na red. Zakazat ce me za dva mjeseca, ja cu se nanervirat i vec mi je jos veca muka. Nikako ne mogu da prihvatim da je medicina cisti biznis, nikako. Sve nesto ocekujem da me neko saslusa, da poprica sa mnom, da osjetim da se zanima za mene kao osobu, kao pacijenta, a sve se svodi kako ce ti zavaliti sto veci racun pod maskom zabrinutosti da je to najbolje (i jedino) rjesenje za tebe. I onda se covjek zabrine, uplasi, prihvata sve bez daljneg razmisljanja.
Odem nedavno kod zubara, redovan pregled, ciscenje i te gluposti, a on(a) mi hladno preporucuje vadjenje kutnjaka i ugradjivanje mosta, a moze i implanta. Koliko to kosta? Ne brini, srecan si, osiguranje tvoje pokriva vise nego pola, cijena sitnica, cirka $1500!?
A ja s tim zubom kuburim godinama. Prvo su mi bili ko popravili, pa onda ocistili root canal, pa su mi stavili krunu, naravno, sve ja to placam, pa je to ko napuklo nesto, pa ne boli me sada, ali, moglo bi da bude bolno i zato je najbolje da se vadi. Pa jebem vas sve, djubrad imperijalsticka, mogli ste mi ga napocetku izvaditi bez problema, ali morate vi prvo da  mi isisate zadnji dolar i ovo malo zivaca sto mi je ostalo.  Ma izvadit cu sam citavo zubalo, nedam vam ni centa i krezav cu se uputiti ispred Wall streeta da demonstriram sa ostalom rajom, onih 99% sto se vi pravite da ne vidite. Bando kapitalsticka., mene ste nasli zajebavat.
Ne znam, vremena se mjenjaju, citam i kod nas je slicno, izgleda da sam samo sanjar neuspjelog eksperimenta, socijalsticke utopije, besklasnog drustva, razmisljam emocijama, tesko prihvacam postojeca stanja, nerviram se cesto i bez veceg razloga. I ne bilo mi mutno pred ocima...