Wednesday, 23 November 2011

Reno...VIII

Danasnji komentar jednog citaoca me podsjeti na sagu sto se zvase renovacija stana . Njemu hvala na posjeti (i podsjecanju), pa cu da napisem par rijeci i postavim koju sliku prikladnu.
Uglavnom, zvanicno, sto bi se reklo, renovacija je zavrsena. Glavni radovi su stali, moze se zivjeti normalno iako ima toliko toga jos uraditi, sto bi ovdje rekli, finishing touches.  Medjutim, finansijski, mentalno i ino, zavrsni radovi ce malo da pricekaju. Nisam prakticki ni na godisnji otisao, a jedan od planova je bio i da posjetim stari kraj prosli septembar. Sve je to pomjereno za proljece, a do kraja godine mozda zapucam na sedmicu dana malo juznije, u tropske krajeve da ugrijem kosti balkanske i bacam cedne poglede na prepanule guzove sto pored mene prolaze.


Uglavnom, sve je pocelo ovako. Po zamisli moje druzice bracne i dizajnera nepresusnih ideja i istog takvog entuzijazma, prvobitna je zamisao bila da renoviramo samo kupatilo i kuhinju. Ove su prostorije zudjele da budu renovirane, obnovljene, mada su meni i takve, dobre bile. Medjutim, takav je bio plan vec duze vrijeme, odredjen je budzet, zadat vremenski rok, odluka je pala preko noci.  I mi smo renovaciju zapoceli.
Kako to biva, kad pocnes lomit nesto po stanu, sve ostalo dolazi u stihiji . Sto ce reci, malo po malo, kvadrat za kvadratom, soba za sobom, dolar po dolar, citav se stan pretvorio u jedno veliko gradiliste. Sa velikim gradilistem dolaze jos veci problemi ( o kojima sam svojevremno malo sire pisao) tako da je povremeno bilo napeto, kako sa majstorima tako i sa drugom bracnim.


Kazem, bilo je bliskih susreta,  frustracija i medjusobnog osudjivanja. Najgore je sto moras da, kako tako, organizujes zivot u stanu koji renoviras, a ona nevidljiva prasina, za koju mislis da je nema, ulazi u posteljinu, u mozak, u najmanju poru tvog napacenog tijela, 
Neke smo stvari sami uradili , kao sto je , krecenje (odabrane boje, naravno, spektar moje zene), instaliranje kuhinje ( naravno, IKEA), ugradnja sobnih plakara ( jesam li ja maloprije spomenuo tu magicnu rijec-IKEA) , dok je sve ostalo, bilo u rukama majstora, koji su, na kraju, uradili solidan  posao. Sve je to trajalo , cirka 7-8 mjeseci, ne znam tacno, jer sam davno vrijeme bio prestao da mjerim. Narocito kako mi je ljeto, i svi planovi za isto, bili pomjereni, da ne kazem unisteni.
I tako, zadnjih dva mjeseca, disemo punim plucima nas rad, vracamo se u socijalne krugove, dolaze nam prijatelji, druzimo se. Sve u svemu, zadovoljni smo uradjenim, ima se jos puno toga zavrsiti, naravno, u  skladu sa finansijama.  Sto ce reci, polako otplacuj postojeci kredit do sljedecih dizajnerskih izazova u mene mi bolje polovine.

No comments: