Sto se tice mog zdravstvenog kartona, vise ne pratim nista. Ne mjerim pritisak, slabo sta vjezbam, s radoscu se vracam hljebu i pitama, pa sta bude. Sto vise znam o stetnosti necega vise sam bolestan, sto se vise pazim, gore mi je. Tako da polako postajem paranoidan na sve cega se dotaknem, procitam ili pojedem, pa sam sam sebi rekao, ako je sudjeno da me strefi infarkt, barem ce od srca biti.
Zadnja dva dana boli me culjest, vilica, prvo donja, pa gornja. Ma nema, usro sam se golub avlijaner, sta mi sad fali? Trazim po internetu sta bi moglo biti, sta je uzrok, je l' neka upala, je l' me promaja uhvatila (nasi se ljudi boje promaje vise od regrutacije), da nisam nesto nezgodno ukljestio, da mi se nisu misici celjusti uzjogunili. I ko bas za inat, naletim na stranicu koja kaze da bol u celjusti moze da bude jedan od skrivenih simptoma potencijalnog srcanog udara. I eto ti sad, ne mogu da zaspim od muke. Jebem ti internet, jest lijepo prije bilo zivjet, sto manje znas, zdraviji si.
Citavu noc oka nisam sklopio. Razmisljam kakve veze zubi sad imaju sa visim krvnim pritiskom, kako me moze srce strefit i da moram biti budan, zlu ne trebalo, da bi se odjedanput sjetio da me jedan od kutnjaka muci duzi vrijeme i da se zna ponekad zaboljeti tek toliko da me podsjeti da ga moram, kad tad, u vjecna lovista poslati. I cim sam ja to skonto, ma nema, bol prestade odmah, instantli, sugestija, sta li vec. Joj, jest mi drago bilo. Zaspah u sekundi.
Danas me vilica znatno manje muci, ali, i dalje tupa bol tinja. Svejedno, lakse mi je nego prijasnjih dana, sto manje sam na internetu, osjecam se bolje.
No comments:
Post a Comment