Just another year....

Ovo bi trebalo da bude nesto kao rekapitualcija godine na izmaku, ali, nista od toga. Kontam nesto, ono sto sam imao za reci u proteklim mjesecima, rekao sam,  a za ostale, trivijalne stvari,  sigurno cu se ponovljati, nesvjesno biti dosadan sebi i povremenim posjetiocima ove stranice, bloga, kojem je danas, rodjendan, godina peta.
Tu mogu da napravim neku retrospektivu, i vratim se na pocetak. U to vrijeme, koje opet  nije tako davno, blog je bio jedan od  novi vid, mreza povezivanja, izmjene rijeci i druzenja. Saznanje da te neko cita i pozitivne komentare o tvom stilu izrazavanjam  ima, daje ti volju da nastavis dalje. Medjutim, bez nekog odredjenog plana ili strategije, covjek se zasiti, obeshrabri,  ulazi u rutinu, nema novih ideja, zeljan  je promjene. Ovo se nepisano pravilo moze primjeniti ili sto bi uceni ljudi rekli, aplicirati, u sve zivotne sfere: skola, posao, brak, veza, prebivaliste...

Sto ce reci treba mi promjena. Problem je sto nema pravu sliku sta da cinim s blogom, da li da ga ugasim ili jednostavno pustim da pluta beskrajem virtualnog svijeta, pa kad mi dodje da napisem sta, zabiljezim zapazanja, bez vece obaveze, da to i ucinim. Cinjenica je da sam lijen,  da ne vjerujem dovoljno u sebe, i da nisam dovoljno istrazio blog zajednicu i mogucnosti potencijalne sto spomenuti svijet pruza, svijet ljudi koji su vicni peru, koji proizvode recenice i zive bez veceg stresa, od pisanja.
Mozda je problem sto ne pisem na engleskom, samim time, citalalcka publika je suzena na maternji jezik, kojim se, ruku na srce, najbolje sluzim, mislim i pisem. Svega pomalo ima tako da se ne zalim vec samo naglas razmisljam.

Ali, sta cu sa godinom sto se svome kraju blizi? U kratkim crtama, zapoceo sam renovaciju stana, nervirao se plaho i bez prestanka, ljeto je bilo kratko, sunca na skrge, hokej glavna tema u gradu, posao rutina, ne bas pretjerano zanimljivo, decembar je pun kise.
Poceo sam vise paznje obracati na zdravlje, pritisak me visi muci, promjenio sam ishranu, fizicki sam aktivniji. Ponekad odem na jogu, ponekad trcim, i dalje razmisljam puno i to je ono sto me muci. Sve navedeno covjek moze da izmjeni, ali ono sto nosis u glavi , misli , kako ih slazes ili se postavljas prema njima, uticu na tvoje sveobuhvatno stanje, cine te onim sto zadovoljnim sretnim, tjeskoban , duhom jak ili narusenog zdravlja. Sto ce reci, njih je najteze izmjeniti. Zato, pamet u glavu, kazem glasno sebi i drugima.

Ostakih zanimljivosti nema, izuzev sto mi je sinoc bila godisnjica braka, sto smo isli na veceru zajedno, sto sam se sredio, da bracnom suputniku izgledam, atrativan, zanimljiv,  privlacan cak. Vjerovatno radi toga i postoje godisnjice, novogodisnje rezolucije, bozicni darovi, rodjendani, svetkovine razne. Biti sretan, zadovoljan onim sto imas, postivati sebe i druge,  disati dan sto traje. Sve najbolje u Novog godini od mene.