U zagrljaju purne

Purna je yoga. Odnosno jedan njen dio, meditacija, fizicke vjezbe, kombinovano. Bukvalan bi prevod sa Sanskrita bio-potpun, kompletan. Vidim ja meni nesto fali, rekoh, mogao sam je malo isprobati, nemam sta izgubit.
Uglavnom, zadnja dva mjeseca, svoje slobodno vrijeme i mukom natopljeno tijelo imigrantsko, posvjecujem casovima purne, hocu reci, yoge. Trenuto sam u fazi istrazivanja koji mi instruktor i vjezbe najvize leze, jer je yoga toliko sirok pojam da bi mi trebala godina samo da naucim osnovu svega.  Ima jedna mala, sto se pravo glasom i sisama moze pohvalit,  pa se sav sturim radeci pravilno, stameno, gledajuci pazljivo pravo ispred sebe. Pohvalio sam je kako dobro vodi cas, a za sise ne smijem nista reci, jer se to ovdje zove harassment, a kod nas, dobar dan. Kaze, radila je sa konjima , pa otuda tako mocan glas i istancan osjecaj za vodjenje.  Kontam u sebi, bas divno, usporedba s konjem  bas mi sada treba za podizanje samopouzdanja i tjelesne snage. Navodno se prosula jednom dobro,  otisla ledja , sta li vec, tako da vise ne moze ni blizu konja, a kamoli da daje naredbe, pa spojila ugodno sa korisnim. Posvetila se ucenju i predavanju yoge.

Studio mi se nalazi nedaleko od zgrade, tako da poslije posla odem na sat, dva fizicke aktivnosti i duhovnog transformiranja. Nekad mi je dobro, nekad ne, sto ce reci, da opet sve zavisi do tebe odnosno kako se osjecas u datom momentu, da li ce ti yoga prijati ili ne, pitaj svoje mozdane vijuge. Sto me vraca na vjecito pitanje. Sta je zadovoljstvo? Kada se covjek najsretnijim osjeca? Sta ti treba da budes potpun? Kompletan? I nista mi ne pada na pamet izuzev kratke misli koja sadrzi logican odgovor, a koji je tako tesko dostizan (ili se barem meni takvim cini). Sreca je stanje duha. Ili sto bi nasi stari rekli, a state of mind.

Rekoh, instruktori se mjenjaju, tako da je sinoc cas vodio muskarac, takodjer, cvrsta glasa i dobrog stasa. Nisam ga pitao, je l' i on s konja upo, nesto mi bilo neugodno, a sise me njegove ionako nezanimaju. Uglavnom, radili smo na vjezbi opustanja,  ima tehnika masiranja, kad srednjim prstom (moze i kaziprstom) blago dodirujes energetske , nervne, ne znam ni sam kakve vec, centre po tijelu. Taj neki, nevidljivi centar,  u yogi se zove, chakra. 
Elem, ja sam nesto to masirao, malo prsa, malo butni misic, razvlacio noge po zraku ko baletan , kad, odjednom,  meni celendra poce pulsirat isto ko da imam onog Aliena u glavi. Pravo mi pulsira, nimalo mi nije ugodno, kontam, iskocit ce mi mozak i rasut se po parketu ko riza u samoposluzi. Samo mi jos i ta sramota treba.
Nista, zavrsi se cas, meni se manta u glavi, pridjem instruktoru i prepricam mu ukratko sta mi se s glavom i u njoj, izdesavalo. Gleda on mene, slusa pazljivo i nakon kratke pauze izusti tiho:" Interesting".
Ma sta interesting? Mani zajebancija sa mnom. Sta mi bi, pricaj ! Jesam li dozivio nirvanu ili me muci chicken teriyaki od preksinoc? Joj, sta ja moram vazda biti drugaciji, sto mi glavusa ne radi normalno, pocele su mi se neke neobjasnjive sile u lobanji javljat, jos malo pa cu cu sijalice  pogledom gasit. Sto ko normalan muskarac porijekla balkanskog ne odem i igram bilijar, flipere, potucem se sa komsijom, kad vec hocu da se smirim, nego, ono se pametno naslo, pa poceo casove yoge uzimat. Jami zvizge...