A state of mind

Zadnje se mi dvije sedmice bile naporne da ne kazem stresne. Posvadjao sam na poslu sa korporativnim predstavnicima moci, pritisak mi je povecan, vise sam nego razjeban. Nemam vise volje da se objasnjavam zasto je tako i sto ne mjenjam nesto.Tako je kako je odnosno kako mi um i misli odrede.
Sinoc sam bio yoga vjezbi. Instruktor, prijatna zena ranih pedestih, porijeklom sa nasih prostora. Prijatelj mi preporucio, pa rekoh da probam i sa njom, jer ovo sto radim/vjezbam mozda pogresno cinim.
Navodno je bila cetiri godine u Indiji i ima zvanje ucitelja yoge, sto samo po sebi govori da yoga za nju nije pomodarsvo vec vise od toga,  zivot sam. Snebiva se na sve ove , takozvane instruktore, koji dobiju diplomu za godinu dana i vise su kondicioni treneri nego nosioci yoga koncepta. Njen je pristup drugaciji, malo price, relaksacija, pa lagane vjezbe, pa vjezba disanja, pa meditacija, ponovo relaksacija. Uglavnom, zanimljivo je i kod nje se osjecam dobro.
Ono sto me zanima je , i sto sam je pitao,  da li pravilno primjenjujem tehniku disanja ? Naime, kad sam poviseno uznemiren, pokusavam da uspostavim ritam, prirodan tok, ali, ispada da se prakticki ganjam sa disanjem. Negativne me misli ometaju i ne dozvljavaju fokus na nesto drugo. Disanje je duboko i nepravilno, osjecam energiju, ali se ne osjecam dobro. U cemu je problem?
Pa jedan od problema je da kad se covjek nadje u takvom stanju nema te disajne relaksacije koja mu moze pomoci. Drugim rijecima, prvo se moras fizicki istrositi, umorit mozak, da li trcanjem, saketanjem partnera iliti supruznika, ili zahtjevnim yoga pozama, pa tek onda, koliko toliko smiren, predati se disanju, dotoku svezeg kiseonika u mozak, ozivljavanju celija i relaksaciji.
Poenta je da nas misli stalno bombarduju i da nema trenutka kad ne mislimo na nesto i to je u redu, ali, da bi ublazili ovu kanonadu, moramo znati kako da usmjerimo, redirect, misli u pozitivnom smjeru.  U toj pregradi mozdanoj lezi zec i sija svijetlo sto ne zasljepljuje. Eh, kad bih mogao to da dokucim, bacio bih laptop kroz prozor, ogrnuo se bijelom posteljinom, okrenuo guzicu korporativnom svijetu  i duboko izustio...ohmmmmm.

I danas odem doktoru. Zadnji mi put rekao donesi svoj aparat za mjerenje pritiska, tek toliko da usporedimo mjerenja. Sjedim u cekaonici uzbudjen, on kasni, ja se unervozio, osjecam kako mi srce lupa, kako mi pritisak u glavi bubri, eto njega, mjeri on, mjerim ja, 180/100, bujrum , masala. Gleda on, gledam ja, mislim, stvarno, sta reci, zivco bosanski, dzaba holisticki pristupi, yoga seanse i ishrana pravilna. A state of mind...