D- day

Hoce li sunce ikad zasjat u ovom gradu kako treba ? Legendarna je recenica, legendarnog Slobodana Aligrudica, oca u Sjecas li se Dolly Bel, ciju poruku preuzimam da opisem vrijeme i sebe u vremenu. Posrano.
Juni je sesti, a sunca vidio nisam ni na goblenu. Gdje je ljeto? Barem nagovjestaj istog? Uzas zivi, ma kakav D-day, ovo je katastrofa cesca. Sve nesto mislim da napisem, neko dogadjaj, detalj, sekvencu zivotnu, a sta imam da kazem? Danas je kisa padala, danas je oblacno, danas je prohladno, danas sam nosio jaknu (i sutra cu) danas je bilo oko 15 stepeni celizijusa, danas...sad bi zafijario ovu tastaturu (laptop) kroz poluotvorena balkonska vrata i zapuco s pasosem, obucen u donji dio trenerke i majcu dugih rukava purpurno tamne boje, negdje prema, ma ne znam ni sam gdje, mozda na jug, samo sto dalje od ove klimatske kloake.

Nije mi svjedno. Na evropskom sam kontinentu proveo blizu tri sedmice, vratio se na obalu pacificku prije tri i jos uvijek u sebi nosim toplinu neuobicajeno suncanog maja. Nosim toplinu koja ce, po svemu sudeci, jos dugo ostati u meni ne samo kao sjecanje, metaforicki, vec nesto sto mi treba u narednim danima, jer prognoza je vise nego porazavajuca. Oblacno i bez nagovjestaja suncanih dana.
 I ne volim ovaj grad. Ne samo zbog klime, ona je samo dio sto me tisti, ne volim ta pretjerivanja i vjecito trazenje potvrde da treba da budem zadovoljan, ako vec nisam sretan, sto zivim ovdje. Ne volim jer ga dizu u nebesa, na pijedestal mocnih gradova svijeta, a da druge nisu ni vidjeli, a kamoli osjetili  U junu mjesecu hodam ko mumija, obucen kao da je jesen duboka i sta sad, da mu se divim?

Yoga mi zato dobro dodje. Nekako sam uspio da je uguram, bez vece prisilie ili moranja, na svoj kalendar dnevni. Sto je najvaznije, ne osjecam se obavezan, kad zazelim, pristupim vjezbama, odredjenim pozama,  obnovim celije, budem energicniji, zasvijetilim cak. Vjerovatno sto sam veceras bio na jednoj od seansi, razvlacio se ko balerina na strunjaci, borio se sa ravotezom, osjecam da mogu preko tastature preci sa par rimisli pretvorenih u recenice. I to je dovoljno za veceras, dovoljno receno da moj D-day, jun sesti , ne bude poraz vec iskustvo vise pred bitku sto slijedi. Jao, jest neko puno fimova gledo...