Ljeto je dan drugi

Drugi je dan ljeta, sunca, naravno, ni pod razno. Natjeram se jutros da odem na posao i pogrijesim. Kad gripa savlada, sve covjek misli, proci ce brzo i bezbolno, avaj. Kontam , ne mogu da sjedim u kuci bezveze, odoh nesto pametno uraditi, biti od koristi. I ovakav nikakav, slinav, malaksao, mutne glave, pokusavam da budem ucinkovit sebi, kompaniji, da ne kazem drustvu. Sve me nesto sramota da trazim vise dana slobodnih, sto bi nasi rekli, bolovanja.  A zasto da ne trazim? Zato sto me bivse drustvo, bivse drzave,  bivseg sistema vrednovanja, drustvo u kome sam odrastao i formirao se, naucilo da ako trazim nesto sto me slijedi nije u redu, da sam neradnik i ljencuga.  I budi sad pametan. Dok su nasi stari lopatama kubike cumura razvaljivali, a da nisu ni trepnuli, a kamoli znake slabosti pokazali, ja ovdje jaucem Toliko je to rada i novih pobjeda udarnickih zeljno bilo da ni do canife nisu isli vec niz nogavicu pisali. I vidi sad mene, lamentiram nad obicnom gripom, sram i stid da me bude. Je l' tako?

Nece me ovaj grad nikako. Mada, moram da priznam, ljubav je uzajamna. Ne mogu niti ja njega. Ide to u paketu, sto se on vise trsi i ponosi svojim vrlinama, ja mu sve vise mana pronalazim. A ima ih koliko hoces. Jer, kako se to voli reci, grad ne cine gradjevine, uredno poredani parkovi i restorani, vec ljudi. A ljudi su ovdje, vecinom , ignoranti. Ne zanima ih nista drugo osim njih samih i grada na koji su toliko ponosni, a zasto su ponosni, to samo oni znaju.
I to je ono sto mi smeta. Taj ignorantski odnos prema svemu drugome. Ta nezainteresovanost za svog bliznjeg, komsiju, radnog kolegu, a sve se pravi da zna i da razumije. Sve se nesto ukofrcilo multikulturalizmom i ostalim kozmopolitskom floskulama da mi se ponekad sere od muke, jer sve to moram da slusam, a da ne pokazujem emocije.  Sve je to nesto ustirkano, kulturno, nasmijano, neprirodno.... ali, razmisljam, tako je i kod nas bilo, Nemam razloga da se pretjerano nerviram oko toga. To je univerzalna karakteristika svih onih koji nigdje drugdje nisu bili, zivjeli, niti, imali iskustva da bi ta ista iskustva razmjenjivali i bogatiji duhom bili. Al' sto nema ljeta, a dan je drugi ? To je ono sto me ustvari muci...