BBQ

Da se odmah pocnem zaliti o vremenu? Necu. Nesto vise nema smisla da se ponavljam, ne da mi se, ali, moram barem da spomenem. Petak predvecer, druga polovina jula, oblacno, kisa, takav i vikend prognoziraju. Jednostavno ne moze da sastavi sedmica, pa da covjek kaze, kako je lijepo bilo. Ljeto bez konstante, bez radosti i komesanja sto prati duge, tople, dane. Ukratko, ljeta nema.

Ali, vrijeme ne sprecava ljude da se organizuju , da ga ucine zanimljivim, da ga ozive. Ljeto je vrijeme igre, smijeha i rostilja, koji se ovdje strucno zove, BBQ. Skupi se raja, ode se u obliznji park, na obalu, druzi se. I to je lijepo. I ja nemam nista protiv, stavise, cak i ucestvujem rado. U redu je i uvijek sam za to, ali, brate dragi ako je kisa, ako lije ko iz kabla, ako od hladnoce mi se koza jezi, ne mozes me vala ni granatama natjerat da ucestvujem i glumim da mi je lijepo. Medjutim, kako su ovdje ljudi vecinom ignoranti, oni ce taj BBQ napravit, pa makar i munje sa neba sijevale. Tako je danas bilo u mojoj firmi.
Vec mjesec dana samo bruje o BBQ, o nagradama, o igrama koje ce igrati, i naravno, nerviraju moj balkanski zivac ucestalo. Hajde vise, jebo vas BBQ, radujete se ko da vam je nesto zadnje u zivotu. Uglavnom, uspio sam na suptilan nacin da izbjegnem sva ta djetinjasta uvjeravanja da ce mi biti super ako se vise angazujem oko organizacije i sadrzaja samog . Rekoh, ljudi nemojte mene, prehladjen sam, sto ustvari i jesam ( i ne bio od ovog vremena), ako moze da me preskocite.
I kisa bi. I nista to njima ne smeta. Jelo se , pilo se, i po nekakavoj improvizovanoj bini skakalo se. Lose imitacije rock grupa i jos losiji kostimi, trebao je biti vrhunac kreveljenja i danasnjeg barbikjua.

I gledam sve to sa strane. Gledam kako muskarci ruskog , istocnoevropskog i naseg porijekla, bezizrazajno, nezainteresovano, stoje  i promatraju zapadnjacke ludorije. Gledam i  razmisljam u sebi.  Kako je sve to cudno ! Svi mi,  muskarci Balkana i istocnog dijela Evrope, tako smo ustogljeni, prestrogi za ovo podneblje. Trenirani smo od malena da budemo ozbiljni i da tu ozbiljnost nosimo u sebi bez obzira na godine i mjesto gdje trenutno zivimo i zovemo domom svojim. Smatramo to i izrazom muskosti i ako, slucajno, pokazemo emocije, djetinjasto ponasanje, pokazujemo slabost.
Sve je ovo malo i otuzno. Ljudi te nepoverljivo promatraju, a tebi mrsko objasnjavat zasto je to tako, jer znas da nece skontat.  Nisu oni trebali nositi stafetu, crvenu maramu i biti predsjednik vec u prvom razredu osnovne. Sta oni znaju sta je takmicenje Titovim Stazama Revolucije.

Ali, BBQ sam je bio dobar. Napucao sam se nekih masnih rebara  i smirio kolac od cokolade. Kad vec spominjem kolac, moram da zavrsim svoje javljanje uz specifican humor nasih ljudi, na cijem jeziku, nazalost ili na srecu, jos uvijek razmisljam.
Uglavnom, jedna moja jaranica na poslu voli i zna da pravi dobre kolace , torte i ostale dzidze. I prije neki dan napravila ona tortu koju nazva, bas onako kako samo nasi ljudi znaju da izmisle, crnac u bijeloj kosulji. To bi ko bila torta od kokosa, prelivena cokoladom.
Elem, cula punica od mog drugog jarana za tu tortu i hoce da ima recept. Ode na internet i trazi, surfa, trazi, ma nigdje crnca u bijeloj kosulji. Kad ce ti najednom: "Evo nasla sam crnca , ali je bez jaja."
I 'ajd se ti sad prilagodi sredini...