Astoria

Stizem na JFK, centralni aerodrom, sto bi rekli, medjunarodna zracna luka grada New York-a. Rutinska kontrola, par carinskih pitanja,  vec sam na izlaznim vratima. Jutro je rano, nocni let, kisa lije ko iz kabla. Jesenji pljusak se spustio, poklopio grad, vidiljivost je mala. Mada, temperatura je vise nego ugodna za ovo doba godine. Ulazim u taksi, koji staklenim zidom (ili pleksiglasom, ne znam tacno) razdvaja vozaca od putnika. Mali otvor na sredini , odskrinut stidljivo, sluzi za neusiljenu komunikaciju i placanje. Medjutim, kako se i dalje osjecam imigrantom bilo gdje da odem, bez obzira sto sam vlasnik kanadskog pasosa, i kad vidim ljude da po govoru ili izgledu vuku porijeklo i sudbine put odnekud drugdje, zapocinjem razgovor i razbijam led.
Prijatan covjek, kasne cetrdesete, rodom iz Nepala. Drago mu je da sam otvoren, samim time, on postaje komunikativniji, za razgovor raspolozen. Pricamo o nasim bivsim drzavama, poslovima s kojim nismo zadovoljni, zeljama i mogucnostima. Kisa i dalje lije, ne vidi se puno s autoputa, nakon 45 minuta stizemo do stana, na nase odrediste. Astoria, Queen.

Astoria se nalazi u Queens-u, a Queens u New York-u,  a New York je opet New York i ne treba ga posebno predstavljati.
Vec duze sam vrijeme imao namjeru da vidim New York. Kako to biva, previse zelja, malo vremena (i finansija) vise neangazovanosti, ipak, dosao je red i na njega. Gotham City iliti velika jabuka.
Vrijeme kraj septembra, pocetak oktobra, idealno za posjetu. Rutinski pretrazujem net,  kuce, stanove za iznajmljivanje. Trazim da nisu pretjerano skupi, a da opet imaju tu, preko potrebnu, tranzitnu povezanost, neophodnu za velike gradove. I nalazim. Cijena prihvatljiva, 15 minuta podzemnom od Manhatten-a, kvart ugodan, ime mu je Astoria. Ne trazim vise.
Astoria je u pocetku bila naseljena talijanskim i jevrejskim doseljenicima, da bi se godinama struktura stanovnista mijenjala, neizbjezan proces, sasvim normalan za ovo podneblje. U 60-tim, postaje centar grckih useljenika i dobija naziv little Athens. U 70-tim, velik priliv dolazi sa Kipra i Malte, tako da je i danas , mada ne u tolikom broju, zadrzala prepoznatljiv helenisticki smek sa brojinim crkvama i malim biznisima.

U osamdesetim veci broj latino amerikanaca nalazi svoj dom u Astoriji, a turbulentne 90-te dovele su i nase ljude u ovaj kvart, zajedno sa Bugarima, Albancima, Makedoncima. Zadnje desetljece biljezi znacajan priliv ljudi iz arapskih zemalja, tako da je cak jedan dio Astorije dobio naziv little Egypt. Mnogobrojni kafici sa tradicionalnim vodenim lulama, hookah, samo su dio kolorita sto cine ovaj kvart zanimljivim.
Sve u svemu, zivopisan kvart. I sto je meni najvaznije, ugodan, otvoren,  siguran. Ljudi su na ulicama, restorani puni, osjeca se zivot. To je ono sto New York cini posebnim gradom. Pripadnost svom kvartu i nenametljiva otvorenost prema drugim ljudima i kulturama.