Valentine's Day

Prvo da se izjadam na brzinu. Prosli me je vikend zastekalo desno rame. Nesnosna bol, koju prije nikad nisam iskusio, unistila mi praznik i natjerala na razmisljanje. Nisam mogao da podignem desnu ruku, nisam znao uzrok, logika je nedostajala i to me je mucilo.  Najobicnija kretnja, kao sto je pokusaj da skinem kosulju sa sebe ili podignem casu s vodom, uzrokovala je bol od kojeg oci ispadaju.
Nista, zovem svog fizioterapeuta, objasnjavam simptome i pulsirajucu bol sto me ne popusta. Njeno je objasnjenje kratko. Imas upalu tetive desnog ramena, ono nesto izmedju kosti i misica ili sto bi strucno rekli, tendonitis. Kako, zasto, otkud bas ja , nije vise ni bitno, odlazim u kliniku na pregled. Sjedam na stolicu, malo me pipa i ubrzo stavlja nekakve eletro-dzidze na bolno mjesto. Veselo je bilo narednih pola sata.
Uglavnom, sada sam znatno bolje. Mogu da podignem desnu ruku iznad glave, sto je vec uspjeh veliki, medjutim, kako stvari stoje, na  potpun oporavak moram da se strpim. Svijet yoge i asane malo ce se odmoriti od mene.

Danas je Valentine's Day ili sto bi kod nas rekli , Valentinovo. Dan zaljubljenih , dan onih koji se vole, onima kojima mi trebalo biti lijepo, koji su sretni i koji ne provjeravaju email/facebook poruke jedan drugom. Okrecem stranice proslosti u glavi svojoj , saznajem ono sto vec dobro znam. Valentinov dan na kalendaru mog odrastanja nije bio.
Ali, sta cu? Ne pravim drame, ne dodiruje me vise toliko komercijalizam napadni, zivim gdje zivim, prilagodjavam se sredini onoliko koliko god mogu ili mi svijest socijalna dopusta.  Odbacujem ono sto moram odbaciti, prihvatam sto se prihvati moze. Samo da ne razbijam glavu trivijalnostima potrosackog drustva i unutranjim monolozima sto ne vode nigdje.
Setam hodnicima firme nezainteresovano, klanjam se blago ljudima sto me pozdravljaju,  zahvaljujem onima koji mi cestitaju. Zene mi se smjeskaju zagonetno, simpaticno i sa distance. E, to mi vec godi i za dublje razmisljanje potrebe nema. Ego muzjaka balkanskog, a soft version, u meni se budi tiho.

Odlazim u obliznji market, kupujem gotivnu bonbonijeru lokalnog proizvodjaca, ukusno upakovanu u kartonsku kutiju sa crvenom trakom i imenom firme. Jest da sam balkanoid i da me sve ovo oko Valentine's Day nervira blago , ipak, hocu da obradujem nekom sitnicom bolju polovinu moju i to saznanje ispunjava me, sretnim me cini. Stizem kuci i sakrivam cokoladnu kutiju u jedan od uglova visece kuhinje. Ostavljam jednostavnu poruku olovkom napisanom na zuckastom papiru sto se na zid zalijepiti moze. Otvori me.