Spiral

Nedjelja, druga polovina marta,  proljece u zraku. Iako prohladno, danas sam zavrsio u prijepodnevnoj setnji u dijela grada gdje nisam dugo zalazio. Tako to cesto cinim za vikend, ako nemam nesto odredjeno, nasumice odaberem  kvart i odredim vrijeme za laganu setnju, rucak ili neobavezan zalogaj.
I uvijek se nesto novo nadje. Neki novi restorani, neke nove zgrade i radnje. Sa istom lakocom kao sto nastaju, takodjer,  puno njih se gasi, nestaje. Nema restorana u kojima sam nekad rucavao, iscezavaju pekare u koje sam nekad navracao. Malo sjetno zvuci, zar ne ? Sto ce reci dosta se godina nakupilo na mom stazu imigranta. Pocinjem da se sjecam (i osjecam) stvari i dogadjaja od prije deset i vise godina.

Odmaram se malo od danskih serija. Od danskih da, ali, od televizijskih, ne. Ovaj sam put izabarao francuski Spiral (Engregages). Gledam glumce i uhvatim krajickom oka, na odjavnoj spici, ime nasih prostora, Mirza. Gdje si care u tudjini, nesto mi bi drago sto vidim naseg covjeka kako se uvukao u francusku krimi seriju i odmah krenem da trazim ko bi to mogao biti i koja mu je uloga dodijeljena. I nadjem ga. Negativac.
A sta ce drugo biti sa jakim akcentom ? Trgovac umjetninama ili diplomataski atase mozda ? Negativac, nego sto. I to Rumun, makro, lopina zesca, opskrbljuje kokainom  politicku elitu, kurve i ponekog policajaca. Ma Mirza care udaraj ih sve, makar na ekranu televizijskom bilo.
Serija je dobra. Vec sam smirio prvu sezonu. Shizofreni likovi, kretnje, nasilje i erotika. U skladu sa mentalitetom, okruzenjem i ljudima. Francuz je to.

Vecer se spusta , nedjelja se blizi kraju, za sutra najavljuju kisu i hladnije vrijeme. Malo me pritisak baca, ali, generalno, dobro je. Osjecam blagu toplinu sto dolazi iz kuhinje, bacam pogled, rerna je upaljena. Pogaca sa sirom se sprema...