April je na kraju svom

Vidim, nisam se javljao vise od mjesec dana. Covjek se zapita kako vrijeme brzo leti, okrenes se i vec je jedan mjesec u godini iza tebe. E, da ne bi bas tako nestao u zaborav, izmislili su nam internet, forume, blogove, mreze socijalne i ostale virtualne spomenare, gdje mozes slobodno da ostavis nesto, uljepsas dan sebi i spasis od zaborava mjesec sto nestaje. Kad vec tako lijepo zborim,  ko da sam pobjegao sa snimanja djecije emisije , Price iz Nepricave, u narednim minutama proci cu kroz mjesec iza sebe slikom i rijecima.

Namjestam se na kaucu ko seoski macak pored tople peci, kafa mi se hladi sa desne strane , laptop na pomocnom stolu,  lagani jazz dopire sa youtube kanala, Fargo se vrti na tv-u po stoti put. Ne znam ni sam koliko cula otvorenih imam. Vrijeme je oblacno, tesko, tamnije nego sto bi trebalo za ovo doba dana da bude. Svjetlost mi sunca nedostaje.
Gdje sam bio prije mjesec dana ? U Americi. Bio praznik drzavni, Easter, i tako svake godine, nakon zimskog perioda, nagradim se izletom do susjednih mi americkih drzava. Dodam par dana uz vec drzavna dva i zaputim se malo juznije, pravac Seattle, Oregon, do prijatelja.
Kakvo je vrijeme bilo? Nevjerovatno. S obzirom da ovaj mjesec prolazi, a nije sastavilo par suncanih dana vec se nestabilnost proljeca produzava, onih par dana kraja marta i sam pocetak aprila, pamtit cu kao najljepsi dio ove godine, dosada. Zato ponavljam, vrijeme je bilo za nevjerovati. Topli, suncani,dani,  ljudi u kratkim rukavima, zivost na ulicama, Seattle/Portland, prije mjesec dana.

Od desavanja u mom gradu, pocetkom nas je aprila  posjetio, vokalni bard alternativnog izrazaja i iste takve lirike, Nick Cave. Iako bas ne  idem na koncerte zadnje vrijeme, njega nisam mogao propustiti. Gledao sam ga prije par godina kada je bio na turneji sa Grinderman, a ovaj je put skupio pravu, sto bi onomad rekao Stulic Dzoni,  sultanovu svitu.  Uglavnom,  na bini  ih je bilo , ne znam tacno, osam ili devet, dva seta bubnjeva, prateci vokali, violina, klavir i ostala pomagala muzicka. Sve u svemu, koncert koji se pamti, a najvise plijeni njegova energija, originalnost  i nenamjesten kontakt s publikom. Bez vece pompe, otprasio je dva sata , kombinirajuci stare stvari i pjesme sa zadnjeg albuma. Drugim rijecima, ugodno provedena vecer u gradu na obali Pacifika.

Ostalo mi nista ne dolazi u misli. April je bio, i jos uvijek je, promjenjljiv. I dalje ne izlazim iz jakne, kosulja dugih rukava , ocigledno, na toplije cu dane jos malo da pricekam.
Sinoc sam bio na rostilju kod punca i napuco se mesine razne, cevapa, a  koji mi i nisu bas sjeli. Da se oporavim od teske hrane, veceras cu da smirim par sirnica sto sam dobio na poklon od jedne gospodje nase gore list i kolac od jabuka sto ih u mene mi zena sprema.
Fargo se zavrsava, jazz je odavno prestao da svira, prazna solja od kafe nijemo stoji. Vecer se polako spusta nad grad, miris ugodan dopire iz rerne, apetit mi se budi. Subota ce uskoro u nedjelju preci, april ce za par dana sa kalendara neprimjetno nestati.