Rekoh sebi, odmori malo od nekomercijalne kinematografije Evrope i Azije, dosta vise emotivno nabijenih scena, dijaloga, artisiticke dubine filmskog izrazaja i glume sto razara. Odgledao sam iranski Separation, francuski Un Prophet i Amour, i pravo mi nesto tesko bilo, narocito Amour. Nisam skontao kraj, pa je nesto suhveli ostalo u meni, nezavrseno i mira mi ne da.
Upravo radi toga, malo sam se uhvatio holivudskih djela, ovogodisnjeg dobitnika oscara, Argo i jednog od nominiranih kandidata, Zero Dark Thirsty.
Inace, imam takav obicaj da, kad se sva marketinska frtutuma oko pompezno najavljivanih filmova stisa, kad sve polako pocinje da pada u zaborav, odabrem si film o kome se govorilo mjesecima, pa cak i godinama i na miru ga odgledam. Sto i cinim zadnje vrijeme u casovima vecernjim.
I dok je Argo u redu, ima tu neophodnu napetost, drzi te, pulsira, i iako mi se kraj ne svidja, previse je predvidiljiv, jeftinim patriotizmom prozet : polurastureni brak, mala kuca u predgradju, zastava se vijori visoko, uredno pokoseno dvoriste, zena sa sinom na pomirdbu ceka, Argo je u redu, moze proci.
Ali, ovaj drugi, Zero Dark Thirst, joj, hljebe dragi, sto mi je on trebao ? Ili sam ja stvarno ufuran , kao znam nesto o filmu ili mi je ovaj filmu totalna limunada, uvreda za IQ, pa sam se sav osuo od bezuspjesnog pokusaja da zavrsim gledanje filma do kraja.
Sa dobrom namjerom krenuo sam sinoc, namjestio se ispred laptopa ko da sam u pravom kinu, oci sirom otvorene, usi napete. I tako minute prolaze, a ja cekam hoce li nesto biti, hoce li se nesto pokrenuti, hoce li me film ponjeti, zaintigirati. Nista. Sporo da sporije ne moze, a glavni lik, ridjokosa agentica, ne da me nervira, iritira me pravo. Nit' karizme nit' g od glume, pa sta se onda mucim ? Htio sam danas da zavrsim, ali, jednostavno ne mogu. Ne ide.
I tako, blagim dodirom kaziprsta desne ruke po tipki delete, poslao sam ovo holivudsko djelo u vjecna lovista. Ocjena filma...Zero.
No comments:
Post a Comment