Tako je nekako otpocinjao crtani , Eustahije Brzic, ona plava zmija sto pljuje i kusa kad prica, petnaest minuta prije drugog dnevnika, u zivotnom dobu sto je daleko iza mene , a djetinjstvo se rano zove.
Moderna bi verzija bila, blogoljupci, zdravo, zdravo, nisam umro, samo mi se slabo pise (umalo rekoh, dize).
Evo, bas sam dilitnuo u vjecna lovista jedan spam mail sto dobih danas. Nesto u fazonu, a cougar dating, pa sam se pravo zabrinuo. Pa gde mene nadjose? Koliko su tek one stare kad meni svoje usluge/godine nude ? Pu, pu, bizi ba od mene, gluvo bilo. Nijesam bas jos u tim godinama da mi cedna usluga kuguarki treba. Ili se samo rijecima tjesim?
To bi ko bilo, nesto umjesto uvoda. Sad sam zreo, covjek u godinama, a samim time i ozbiljan moram biti. Ali, ko ce me onda zapazit, citat, u ovom beskraju virtualnom ? Rijetki, a mozda cak ni oni.
Nego, a year in review? Prodje ovih par mjeseci ko tanak trag grafitne olovke koji bez problema izbrisati se moze. Mjeseci su ljetni bili izdasno lijepi, jesen takodjer, tako da sam totalno gurnuo u stranu moju spisateljsku potrebu da izrazim sebe, izbacim misli i poneki video klip vrijedan paznje. Zima je dosla, a uskoro ce i kraj godine. Zadnji su dani posebno teski, kratki bez svijetla, a meni, ko za inat, propade deal da svoje, pacifickom vlagom, natopljeno tijelo, barem na sedam dana prebacim u tropske krajeve.
Sta cu sad, sta je tu je. Uzeo sam ostatak godisnjeg, sastavio sa nadolazecim novogodisnjim praznicima, i slobodan sam naredne dane. Mozda nesto iskombinujem i odem na skijanje ili par dana malo juzunije, do prijateljske mi i sjedinjene drzave sto se Oregon zove.
Ovo je malo, sto bi nase prabake rekle, deja vu. Podsjecanja radi, da vidim u kakvoj sam formi, da nisam intelektualno zakrzljao i da jos uvijek iznositi misli na bjelinu elektronskog papira sa lakocom mogu.
Rekoh, zadnji su mjeseci protekli brzo. Nemam namjeru u detalje da idem. Nisam imao veci odmor, izuzev sto sam posjetio glavni i najveci grad Meksika istoimenog naziva, a i to mi se sada dalekim cini. Vjerujem da ima toga dosta se za reci, napisati, medjutim, ne da mi se. Toliko smo bombardovani svakodnevno informacijama da se ponekad zelim iskljuciti iz svega, sto je , naravno, skoro pa nemoguce.
I dalje se bavim yogom, mada manje, i dalje me pritisak muci, i dalje se lomatam sa mislima ko majmun sa skliskim granama, pa kad me neka od njih i osine , povucem se u sebe, sto , naravno, nije dobro i trudim se da me drzi sto krace. I dalje me fiksne ideje posjetiti znaju, i dalje me nerviraju banalne stvari, a nedavno sam otkrio da je secer rafinirani otrov i da mi pravo tijelu skodi. I onda me je napad hipohondrije safato, pa sam otiso doktoru i ispricao moje simptome kako mi se vidno polje ponekad magli i slova mi bjeze. I onda sam ja njemu poceo da objasnjavam strucno, garant je pritsak visoki iliti ovaj otrov bijeli, ali, nije ni jedni ni drugo. Njegov je odgovor lakonski. Dogurao si ti jarane do godina kad potreba za naocalima za citanje neizbjeznim se cini. Decembar je mjesec u drugoj polovini...
No comments:
Post a Comment