Friday, 31 July 2009
Wednesday, 29 July 2009
Heatwave
Halo, zemlja, ostatak svijeta. Vancouver porucuje. Kod nas 33.8 C. Hottest temperature EVER!
Ovdje pripeklo, ali, bas ono pripeklo. Gori nebo, asfalt isijava, topi se tlo pod nogama. Pece.
Ili kao bi to strucno rekli meterolozi naseg djetinjstva pred kraj drugog Dnevnika:"...ziva je danima iznad 30-tog podioka..."
Cuj, podioka...
Enough. Ne mogu da pisem. Tastatura klizi pod oznojenim jagodicama prstiju, a mozak je davno prestao da misli. Zelja za hladnim, za povrsinom vodene mase, osvjezenjem, sveprisutna je. Zelim da se bacim pod vodoskok, da nestanem.
Zamisljam bazen, cujem glasove razdragane djece, mirise jod i suncane kreme. Juli se svome kraju blizi. Ko prezivi, pricat ce...
Ovdje pripeklo, ali, bas ono pripeklo. Gori nebo, asfalt isijava, topi se tlo pod nogama. Pece.
Ili kao bi to strucno rekli meterolozi naseg djetinjstva pred kraj drugog Dnevnika:"...ziva je danima iznad 30-tog podioka..."
Cuj, podioka...
Enough. Ne mogu da pisem. Tastatura klizi pod oznojenim jagodicama prstiju, a mozak je davno prestao da misli. Zelja za hladnim, za povrsinom vodene mase, osvjezenjem, sveprisutna je. Zelim da se bacim pod vodoskok, da nestanem.
Zamisljam bazen, cujem glasove razdragane djece, mirise jod i suncane kreme. Juli se svome kraju blizi. Ko prezivi, pricat ce...
Kool thing
Ljeto u Vancouveru u punom je mahu. Aktivnosti se razne odrzavaju, vatromet je godisnji, plaze su pune, a prije neki dan u obliznjem parku koncert alternativnih nota je bio.
Izvodjaci mnogi, a meni najzanimljiviji, Sonic Youth. Na sam koncert nisam isao, ali, blizu njega rado sam se privukao i zvukovlje poznato odcejfio.
Svojevremeno, Sonic Youth su bili rodonacelnici alter-pravca koji se moze nazvati melodic noise. Moje druzenje sa njima zapocinje negdje pocetkom 90-tih, sa albumom Goo. Bili su nesto novo, obicnom mejnstrim uhu, neprihvatljivo. Slusao sam ih poluilegalno, sam, kod kuce. Ionako sam vec bio zigosan da sam ufuran, pa rekoh tiho, jebo mejnstrim , slusaj sta zelis, slusaj glas u sebi, slusaj drugacije, a ne druge ljude.
A sta sam drugo i mogao da slusam? Merlina i njegove cuskije, sidu i tumore? Plavi Orkestar i njihovog Saju kako utovara i istovara kola malena? Bajagu, zazmuri, 442 do Beograd, od Cejlona do Burme padaju kokosi i urme. Bez mene...
Sta cu da slusam kad su moji interesi uvijek bili strip, film, gluma, muzika, fudbal, dobra knjiga...Sta mogu da slusam, gdje da pripadam, koji poziv da odaberem kad mi mozak radi u zacaranom krugu tom. Sta cu da slusam kad uvjeris sebe (uz svestranu pomoc okoline) da je sve to hobi, da od toga, sto bi Hemon rekao, "nema hljeba". Sta?
Povlacenje u sebe i nada, ako bude srece, jednog dana proci ce te, a radit ces posao koji te zadovoljnim cini. Ali, ne prolazi, jos uvijek me drzi, jos uvijek nemam "hljebno zanimanje", jos uvijek nezadovoljstvo u meni je, jos uvijek trazim, a zrelost u meni tesko se nosi.
E, jebiga, sad ulazim malo dublje. Zaustavljam se. Poceo sam o koncertu da pricam, zar ne?
Rekoh, prije neki dan slusao sam Sonic Youth, uzivo. U camcu, na lokalnom jezeru, sa zenom svojom i rodicom njenom. I nekakav je srklet prosao kroz mene ili su to bili trnci uzbudjenja bez obzira na vrijeme, mjesto, godine. Ne znam...
Znam samo da je sunce bilo visoko, a nebo bez oblaka. Uz taktove sonicnog zvuka, lopoci su neprimjetno titrali na povrsini vodenoj. Kool thing...
Izvodjaci mnogi, a meni najzanimljiviji, Sonic Youth. Na sam koncert nisam isao, ali, blizu njega rado sam se privukao i zvukovlje poznato odcejfio.
Svojevremeno, Sonic Youth su bili rodonacelnici alter-pravca koji se moze nazvati melodic noise. Moje druzenje sa njima zapocinje negdje pocetkom 90-tih, sa albumom Goo. Bili su nesto novo, obicnom mejnstrim uhu, neprihvatljivo. Slusao sam ih poluilegalno, sam, kod kuce. Ionako sam vec bio zigosan da sam ufuran, pa rekoh tiho, jebo mejnstrim , slusaj sta zelis, slusaj glas u sebi, slusaj drugacije, a ne druge ljude.
A sta sam drugo i mogao da slusam? Merlina i njegove cuskije, sidu i tumore? Plavi Orkestar i njihovog Saju kako utovara i istovara kola malena? Bajagu, zazmuri, 442 do Beograd, od Cejlona do Burme padaju kokosi i urme. Bez mene...
Sta cu da slusam kad su moji interesi uvijek bili strip, film, gluma, muzika, fudbal, dobra knjiga...Sta mogu da slusam, gdje da pripadam, koji poziv da odaberem kad mi mozak radi u zacaranom krugu tom. Sta cu da slusam kad uvjeris sebe (uz svestranu pomoc okoline) da je sve to hobi, da od toga, sto bi Hemon rekao, "nema hljeba". Sta?
Povlacenje u sebe i nada, ako bude srece, jednog dana proci ce te, a radit ces posao koji te zadovoljnim cini. Ali, ne prolazi, jos uvijek me drzi, jos uvijek nemam "hljebno zanimanje", jos uvijek nezadovoljstvo u meni je, jos uvijek trazim, a zrelost u meni tesko se nosi.
E, jebiga, sad ulazim malo dublje. Zaustavljam se. Poceo sam o koncertu da pricam, zar ne?
Rekoh, prije neki dan slusao sam Sonic Youth, uzivo. U camcu, na lokalnom jezeru, sa zenom svojom i rodicom njenom. I nekakav je srklet prosao kroz mene ili su to bili trnci uzbudjenja bez obzira na vrijeme, mjesto, godine. Ne znam...
Znam samo da je sunce bilo visoko, a nebo bez oblaka. Uz taktove sonicnog zvuka, lopoci su neprimjetno titrali na povrsini vodenoj. Kool thing...
Mahalo
Ostatak kratkotrajnog boravka na Mauiju provodim u laganom ritmu. Nakon vulkanskih visova Haleakale i krivudovog puta sto vodi do Hane, vracam se valovima zapadne obale: Kapalua, Honolua, Kaa'napali, Na'pili...eto me.
Ne znam surfat, slab sam plivac, roniti mi dosadi brzo, ali, izlezavati se ispod rasirene palmine krosnje, nije mi strano. Cekaj malo, ima li palma krosnju ili samo lisce? To nije krosnja, jelde? Sad to mene kopka pravo.
Elem, kad me sunceve zrake po celu visokom pomiliju, a znoj svojom ljepljivoscu tijelo prekrije, skacem na nadolazece valove, pa gdje me koji razbije. Nesto kao pacificke igre bez granica.
Medjutim, nepisano je pravilo da nikad ne okreces ledja okeanu. Valovi znaju biti blagi, skoro neprimjetni, ali iznenaditi rado mogu. Ili sto bi nas narod rekao...treacherous.
Generalno, uvijek gledaj prema pucini i ne glumi Veljka Rogosica. Iskustvo iz mene govori.
U zavisnosti od uvale, odnosno prirodnog stita od sile otvorenog okeana, visina valova varira. Najbolje je odabrati neku mirniju, manju, gdje naizmjenicno, bez veceg naprezanja, mozes plivati, roniti i u valovima uzivati.
Cuj mi price. Sad ja to ko neki strucnjak za valove. Jami...
Sta jos od obicnih zanimljivosti za Havaje se moze reci? Trivija koja ih razlikuje. Evo, mislim...
Kao i svako drugi, zeljan odmora i promjene okoline, Havajci imaju svoje omiljeno odrediste. Las Vegas.
Havaji su jedna od rijetkih americkih drzava gdje je kockanje tj. igre na srecu, ilegalno. Sto ce reci, vole otici u Las Vegas, gdje se, sto bi jedan Zilnikov dokumentarac oslikao, "nasikaju i prave lom".
Sto se tice kuhinje, havajsku karakterise, naravno, svjeza riba (Mahi Mahi, Ahi...) i luau ritual (prase umotano u lisce banane i lagano peceno na zaru).
Generalno, jedu ogromne kolicine (ipak, americka su drzava), spam (mesni narezak) stavljau na sve, cak i sushi, a klasican obrok brze ishrane sastoji se od: two scoops rice, one scoop macaroni salad & meat choice (beef stew, curry, chicken katsu). Vecinom su korpulentni. Oni i porcije.
Da zavrsim svoje tropsko hodoljublje. Ako vam se prilika ukaze, havajska ostrva vrijedna su posjeta.
Samo treba imati na umu da si na odmoru i da ne mozes stici vidjeti sve sto Maui nudi. Zato uvijek postoji drugi put.
Ah, skoro da zaboravim. Plivao sam sa kornjacama. Close encounter of the third kind. Maui style...Mahalo.
Ne znam surfat, slab sam plivac, roniti mi dosadi brzo, ali, izlezavati se ispod rasirene palmine krosnje, nije mi strano. Cekaj malo, ima li palma krosnju ili samo lisce? To nije krosnja, jelde? Sad to mene kopka pravo.
Elem, kad me sunceve zrake po celu visokom pomiliju, a znoj svojom ljepljivoscu tijelo prekrije, skacem na nadolazece valove, pa gdje me koji razbije. Nesto kao pacificke igre bez granica.
Medjutim, nepisano je pravilo da nikad ne okreces ledja okeanu. Valovi znaju biti blagi, skoro neprimjetni, ali iznenaditi rado mogu. Ili sto bi nas narod rekao...treacherous.
Generalno, uvijek gledaj prema pucini i ne glumi Veljka Rogosica. Iskustvo iz mene govori.
U zavisnosti od uvale, odnosno prirodnog stita od sile otvorenog okeana, visina valova varira. Najbolje je odabrati neku mirniju, manju, gdje naizmjenicno, bez veceg naprezanja, mozes plivati, roniti i u valovima uzivati.
Cuj mi price. Sad ja to ko neki strucnjak za valove. Jami...
Sta jos od obicnih zanimljivosti za Havaje se moze reci? Trivija koja ih razlikuje. Evo, mislim...
Kao i svako drugi, zeljan odmora i promjene okoline, Havajci imaju svoje omiljeno odrediste. Las Vegas.
Havaji su jedna od rijetkih americkih drzava gdje je kockanje tj. igre na srecu, ilegalno. Sto ce reci, vole otici u Las Vegas, gdje se, sto bi jedan Zilnikov dokumentarac oslikao, "nasikaju i prave lom".
Sto se tice kuhinje, havajsku karakterise, naravno, svjeza riba (Mahi Mahi, Ahi...) i luau ritual (prase umotano u lisce banane i lagano peceno na zaru).
Generalno, jedu ogromne kolicine (ipak, americka su drzava), spam (mesni narezak) stavljau na sve, cak i sushi, a klasican obrok brze ishrane sastoji se od: two scoops rice, one scoop macaroni salad & meat choice (beef stew, curry, chicken katsu). Vecinom su korpulentni. Oni i porcije.
Da zavrsim svoje tropsko hodoljublje. Ako vam se prilika ukaze, havajska ostrva vrijedna su posjeta.
Samo treba imati na umu da si na odmoru i da ne mozes stici vidjeti sve sto Maui nudi. Zato uvijek postoji drugi put.
Ah, skoro da zaboravim. Plivao sam sa kornjacama. Close encounter of the third kind. Maui style...Mahalo.
Thursday, 23 July 2009
Subscribe to:
Posts (Atom)