The show is over

Nedjelja je jutro

Nedjeljno je jutro zadnje u mjesecu februaru. Sporo se odvija, minute se vuku kao godine, sati mi se cine duzim nego sto jesu. Dosadna kisa, sto zadnjih dana vjerni je pratilac u gradu, letargicnu atmosferu svojim prisustvom samo dodatno upotpunjuje. Treba mi kafa i mentalno budjenje.
Manjeg mjeseca, a vece tlake dugo vec nisam osjetio. Nikako da prodje. Da li je do mene i stresa sto me mezeti ili ove dvije sedmice olimpijske, sto uskoro treba da nestanu sa kalendara, izmjenise sliku grada i zivotnog ritma u njemu. Sve je nekako ubrzano, a vrijeme kao da stoji.

Zavrsni je dan olimpijade, sumiraju se rezultati, prepricavaju utisci. Zeljno se ocekuje finale hokeja, Canada-USA, zlato svi vec vide na grudima oblika javorova lista. Ceremonija zatvaranja slijedi poslije toga, gasi se olimpijski plamen, recituju se rijeci pohvale, poneka suza, pasti ce. Ocekuje se rekordan broj ljudi u centru grada, osmijesi i neobavezna grljenja, alhohol i vriska, festa se slavljenicka sprema.

Meni nije do nicega. Svejedno mi je. Sutra na posao, u rutinu, u zrvanj svakodnevnice. Mart zapocinje...

A.I.M

Kisha

Zerminal

Osmijesi

Olimpijada bez zime

Zimska je olimpijada u punome jeku. Zivo je, bucno, dogadjanja su razna u gradu. Manifestacija svjetska, ljudi ko mrava, sto bi drevna pjesma porucila, veselje se siri na sve strane. Samo, nesto joj fali. Nema zime.
Dobro sto nema snijega, napravit ce njega masine i organizatori vrijedni, ali sto je toplo, prosto nestvarno za ovo doba godine. Sa zimskom olimpijadom stiglo nam je i rano proljece. Ne bunim se.

Vikend sam proveo u setnji, a igre ko igre, ne znace mi bas puno. Lijepo je vidjeti sve te boje vesele, rasirene zastave i iste takve osmijehe. Lijepo je prosetati centrom grada, probijajuci se kroz rijeku ljudi obucenu u sarolike dresove patriotizma, uzeti kafu i posmatrati oko sebe.
Ali, nesto u meni, nedostaje. Stresnim se cinim, nevoljnim, samim time moje uzivanje upotpunjeno nije. Nemam namjeru da lamentiram nad pitanjima sto zivot postavlja, okrecem se, pronalazim krosnju drveta, blago podizem glavu. Behar mirise...