Wednesday 31 October 2007

Halloween

To bi ko bio neki spooky praznik, noc vjestica, bundeva, kostima, logorskih vatri, uvaljivanja i nagradjivanja. Ima i vatrometa cak.
Zadnji je dan u oktobru i to se ovdje slavi. Kuce se ukrase da izgledaju strasno, djecica idu od vrata do vrata i vicu:"Trick or Treat". Ujedno dobivaju slatkise i pohvale za kostime.Mi smo malo prosetali komsilukom, malo je zahladnilo, noc je svjeza, veselo je. Na povratku kuci svratili smo u japanski restoran na miso soup & sushi. Da se treat-iramo...

Tuesday 30 October 2007

Movie Lines...VI

Night on Earth...II

Whahahahahaha...grandissimo Roberto, grandissimo...

Monday 29 October 2007

Sunday 28 October 2007

Intermezzo...

Jinx

Daily Photo...XXV

Sicilian Cannoli

The fried wafers, traditionally filled with ricotta cheese(a fresh, soft, white cheese with a rich but mild, slightly sweet flavor)sweetened with powdered sugar and added of candied fruit or pistachios.

Saturday 27 October 2007

Friday 26 October 2007

Co-worker

Iliti na nasem, radni kolega. Pitanje za vas. Kako izlazite na kraj sa nekim s kim radite,a ide vam na ganglijski sustav pravo? Koje metode koristite da ukazete na aljkavost kolege s kojim dijelite obaveze, prostor i radno vrijeme? Kiseli osmijeh, ironicna upadica, sarkasticni komentar, poviseni ton, namrgodjeno lice, verbalno-fizicki kontakt...Ja zasutim i nabacim facu tako da svi bjeze od mene.

Sa mnom radi jedan krelac,koji mi ne zna odgovoriti na obicna pitanja u vezi posla, a da ne govorim o necem visem. Kasni, odlazi ranije, vuce se ko slinac, hvata krivine, pravi se pametan, a pametan nije.
Citav sistem ovdje je takav. Ne mozes se posteno ni posvadjati, svi nesto pametuju, a ucinkovitost nikakva. Danas sam ga mogao isustat, ali, kao sto sam vec rekao, to se ovdje ne smije, nego sam nabacio onu facu iz prethodne recenice. Do kraja dana,vise mi nije prilazio. Ali, ja moram s njim raditi...
Ne znam da li ocekujem od drugih ljudi isti pristup poslu kao sto imam ja ili sam jednostavno picajzla kome sve nesto smeta. Navikao sam da sam uredan, da ne kasnim, da obavim ono sto mi je dato, da ne ostavljam nerazjasnjeno iza sebe, makar radio mizeran posao kao sto ga i radim. Ili previse k srcu uzimam sve?

Daily Photo...XXIV

Magic Box

What's inside the box? Well,take a guess. It'll be revealed tomorrow...

Thursday 25 October 2007

Zubar...ne znam koji po redu

Da se malo izjadam. Blog i dobro dodje za tako nesto. Drustvo u kojem zivimo namece nam norme ponasanja koje slijedimo inace bi bila anarhija. Ja to i cinim. Ali, nijesam ja drvo...

Moja havarija sa prednjim zubom se nastavlja. Sinoc, dok sam valjda nesto jeo, pomjeri se meni kruna zajedno sa zubom i samo sto ne ispadne. Onaj, zbog kojeg sam na Kubi krezav set'o, onaj za kojeg sam se nadao da ce uspjeti da se odrzi u zivotu dentalnom. Ali,ocito,od zuba nema vise nista.Klima se on klima, zovem dentista svog, a njega/nje nema. Pokusavam da sekretarici objasnim da je ovo hitno, ako ima neko drugi, al' ne konta ona sta znaci emergency tj. krezav covjek sa juznoslavenskih podrucja na ivici tolerancije.
E, vala sad ces ti mene poslusat. Podize ja ton, nagovori se svasta, vise se i ne sjecam sta, samo sto nisam rek'o na engleskom :"...jebem te usta zvaljava...", al'sam skonto da takav izraz ne postoji ovdje, pa nece ni razumjeti moju poentu.
Naljuti se ja i odem do prvog zubara u komsiluku.
Ulazim, predstavljam se, zeno draga, takva je i takva situacija, pomagaj sad, pa mi kasnije reci sta mi je za ciniti. Nista, vidi ona, kruna/zub samo sto nije ispao, izvadi je i zacementira nazad, tek toliko da nemam promaju u ustima.
Malo sam se ja smirio, ali vijesti, prognoze nisu nimalo sjajne. Zreo sam za implanta, pod uslovom da mi ga zubna kost prihvati. Nema se druge. Koliko sve to kosta? Sitnica. $4000-$5000...

Evo mi pocela drhtat tastatura u rukama. Pa nijesam ja Pamela Anderson. Gdje ja to zivim, gdje ja to zaradjujem, u Holywoodu, je l' to neka plasticna operacija pa da toliko kosta, halo, implant za zub ne za sise...Za te pare mogu otici do Bosne, izvaditi cijelu vilicu, uplatiti sedam dana ljetovanja u Tunisu i rafting na Neretvi.
Joj, zivci mi opet poceli da rade. Ogladnio sam. Tako mene uhvati kad se iznerviram. Treba mi energija nazad. Odoh vecerat. Samo da mi zub ne ispadne...

Street spirit

Some bands are simply too good in making videos. Radiohead are one of them. Here's one of my favorite...melancholy-theatrical...street spirit. Per una signorina...

Sunday 21 October 2007

Daily Photo...XXIII

Espresso

Daily Photo...XXII

Kapi Kise/The Rain Drops

Retro...XIV

B-52s

Rid of me

Umjesto rijeci, kada nemam sta za reci, kada osjecam prazninu, kada mir ne stanuje u meni, kada zelim samo da sutim i osamim se za trenutak uz zvukove iz vana, ceprkam po muzici, spotovima...pi dzej...pi dzej

Ex Yu-Rock...IX

Termiti


Paraf


Grc


Let3

Thursday 18 October 2007

Zubar

Znam, dosadan sam, ali sta cu kad mi se nista znacajnije u zivotu ne desava izuzev odlazaka kod zubara. I kise...
Po ko zna koji put spala mi je navlaka. Dodje mi da si sam zacementiram zubalo, izvadim citavo ,stavim novo. Vise mi je muka svega, strah me zagrisiti, a jos teze slusati pretpostavke i strucna objasnjenja zubara. Stavljaj nightguard; stavio. Nemoj ovo;necu. Nemoj ono; u redu. Ne valja to;znam. Klimaj glavom i slusaj. Nista ne pomaze. Jos jedna seansa i jos jedan zakazni susret s njim. Zubarom...
A danas ne daje padalo; potop. Samo jos fali da Noa naidje sa arkom i pokupi raju sto je ostala ne potopljena. Nemam snage ni kameru u ruku da uzmem i blize docaram oktobar pod tamnim plastom kise pacificke. Evo barem slika od jucer. U pauzi izmedju dvije kise, krivim glavu i hvatam jesenje lisce.

Breadfan

Wednesday 17 October 2007

Tuesday 16 October 2007

In Memoriam

Tose Proeski

Sinoc je, u saobracajnoj nesreci kod Nove Gradiske, poginuo mladi makedonski pjevac izuzetnog glasa i humanosti, Tose Proeski.
Iako nisam toliko upoznat sa njegovom muzikom,umjetnickim stvralastvom, samo mali osvrt na neke njegove izvedbe, privlaci svaciju paznju. Imao je glas koji se pamti. Pocivaj u miru Tose.

After Rain

Poslije kisa dolazi razvedravanje. Ili, kako meteorolozi vole da kazu, nastupa... isto kao da je pozorisna trupa. Moze biti potpuno, djelomicno, neznatno, dramaticno. Kod mene dramaturgije nikad dosta. U svemu vidim scenu. Teatralnu...
Sumrak je poceo da pada, sastavilo se svijetlo i tama, nebeski svod i neboderi grada. Vrijeme stvoreno za mene. Uzimam kameru, izlazim na balkon, hladnoca mi jezi kozu, slikam. Hvala izumu digitalnom. Ako ispucam sto snimaka valjda ce barem tri biti dobra. Tako obicno i biva. Oblaci su brzi, ali ne i neuhvatljivi. Prostor je velik, ali ne i beskonacan. Sum dodira kise i automobilskih guma, sveprisutan. Svijetla zgrada nemarno su razbacana. Nesto kao tacke bez reda.Grad ulazi u vlaznu noc. Ja ogladnio...

Sunday 14 October 2007

The skytrain station

The Vancouver SkyTrain is one of the best ways of the public transit to see Vancouver and the surrounding areas. From the Vancouver SkyTrain, you get great views of city, neighbourhoods and the splendor of the North Shore mountains.
Today was Sunday and the station was empty. Almost spooky...

Nedjelja

Jos jedan suncan, oktobarski vikend. Nedjelja prijepodne. Iskoristili smo lijepo vrijeme da se prosetamo i provozamo skytrain-om. Spominjuci njega, skytrain je jedan od najbrzih i najefikasnijih vidova javnog transporta metro Vancouvera iliti na nasem, nadzemni voz.


Nedavno su uveli jos jednu liniju, sto ce reci, da su stanice nove, modernog dizajna, znatizelju privlace. Posto je nedjelja i guzve nema, malo smo se provozali, ujedno i uslikali par stanica. Dodatno, skytrain je idealan ,kada nisi u zurbi, da se zavalis kao dokoni turist i na miru posmatras velicinu vlastita grada i jesenje boje u njemu.

Saturday 13 October 2007

Coastal mountains

Control

Eto, prosao je jos jedan Vancouver Film Festival, i kako to obicno biva, nisam bio ni na jednoj projekciji. Nemam ekskjuz, jednostavno, lijen sam, mrsko mi. Citam, bilo je zanimljivih radova, a ja sam planirao ici gledati rumunski "4 Months, 3Weeks & 2Days", njemacki "The Edge of Heaven", "Lust, Caution" od Ang Lee-ja i Redfordov dokumentarni; "The Unforeseen".
Da, planirao sam, ali, ajd', natjeraj mozak i guzicu da se pokrenu, tako da ako je neko pogledao nesto od navedenog, recite mi, preporucite, da li je vrijedno paznje.
Upravo gledam/slusam trailer na Yuotube i moju paznju privlaci engleski "Control". Prica o prerano preminulom Ianu Curtisu, legendarnom pjevacu Joy Division. Mnogi kriticari se slazu da poslije The Beatles, rijetko koji je band , sa samo dva studijska albuma, ostavio tako snazan uticaj na muzicku scenu i bendove sto dolaze, kao sto su to ucinili oni. Naravno, Unknown Pleasures & Closer su moj nezaobilazan par jos iz vremena kad su se kasete slusale.
Odoh bas da potrazim na netu, ima li ga, moze li se kako skinut iliti na nasem, daunlodovat.

Farmer's Market

Svake subote, u toku sezone, u prostranom parku blizu mene, otvoren je farmer's market. Dolaze ljudi iz okolnih mjesta i prodaju prirodno uzgojeno, bez pesticida i ostalih ubicida, voce i povrce. Malo je skuplje, ali sta cu, barem tu mogu naci paradajaz koji ima ukus paradajza, a ne stiropora.
Pored toga, pronalazim zanimljive likove, stanem u stranu i posmatram kao da sam na Woodstocku. Narkomani, univerzitetski profesori sa obaveznim naocalama debelog okvira, lokalne lude, intelektualke sa sijedom kosom i neobrijanim nogama (pazuhe nisam zagled'o), homoseksualne parove sa djecom i cukama, penzionere sporog hoda, novopridosle imigrante, organic freakove...nesto kao komuna, ali pariska nije.
Prodavaci su veseli, zapusteni, mirisu na zemlju, dinje i jednostavnost. Ruke su im izgrebane, ogrubjele od poljskog rada, crno ispod noktiju, vidljivo je. Nude svoje proizvode, u superlativima govore o njima. Svuda okolo, guzva je. Farmer's market u subotnje prijepodne.
Danas je bio zadnji ove sezone. Kupio sam ono sto se moglo naci, malo krompira, malo luka, najvise jabuka. Vidimo se sljedece godine.

Tuesday 9 October 2007

Canada geese

Canada Geese live freely around ponds, lakes and ocean shores. They've become quite a common sight in city parks . Some cities, such as Vancouver, are having trouble with overpopulation of the geese and, for this reason, city officials are trying to discourage people from feeding them. I took this photo yesterday...

Brico

Slusaj sad ovo. Vracam ti se ja danas s posla i odlucim da idem na sisanje. Kako sam u novom kraju, u potrazi sam i za novim bricom. Godinama sam se sisao kod jedne Vijetnamke, ali sad mi mrsko ici u drugi dio grada. Uostalom, sto i da idem kad ovdje na sve strane frizerski saloni .
Prolazim ja pored njih i posmatram. Ako je pun, garant je dobar. Ako nije, naravno, ne valja . E, fazon je da su vecinom puni oni saloni koji izgledaju ko iz tridesetih godina proslog vijeka, a ovi, ko satro, moderni, prazni ko pozoriste. Ja odoh tamo gdje su i drugi.
Udjem u jedan, crnomanjasti muskarac u ranim tridesetim, pozdravlja me. "Izvoli, sjedni", sjedam. Raspricali se mi, kako to inace biva kod brice:"...kako cemo...kratko, sa masinicom...zivis li u blizini...jesi li ozenjen...imas li djece...sta radis...odakle si rodom...?".
On se predstavi da je iz Iraka. Pa, gdje si jarane, ja mislio ti Italijan. Pricam ja njemu kako pola moje bivse zemlje radi tamo, kako ja kontam politicku situaciju, jest zajebano, znam, sta ces sada, nek si ti ovjde....i tako. Cestitam ja njemu bajram, zelim sve najbolje, smije se on drago mu pravo, odgovara mi tiho:"Hvala tebi puno, ja sam katolik".
"Ma znam ja jarane, sve je to isto Suni, Siiti, Katolici, Armeni, Kurdi i Sosoni samo nek je mira", vala se sad izvuci iz provale dana , e moj bekane, hrkljusem se, hrkuljusem...
Anyway, osisa on mene dobro, vidi se zna zanat, postadosmo prijatelji, vracam mu se sigurno.

Barnet Marine Park

Najvaznije je da ne pada kisa. Volim prirodu, okruzen sam njome. Malo slobodnog vremena, malo volje i vec sam u nekom obliznjem parku, izletistu, uvali morskoj...Svako godisnje doba nosi u sebi neku car, nesto sto ga razlikuje od prethodnog. Lisce je davno poceli mijenjati boje, a hladan vjetar podsjeca da su u blizini planinski vijenci. To me ne sprecava da iskoristim momenat, poziv prijatelja i rostilj je vec u nasim rukama. Najvaznije je da ne pada kisa...

Sinoc je dan bio suncan. Zadnjih dana kisilo je (danas takodjer), tako da se ne treba puno cekati, nego, oblaci se toplije i pravac napolje. Barnet Marine Park. Pozvali nas prijatelji (Rusi, Bijelorusi, sta li vec) na rostilj i poslijepodnevno druzenje. Park se nalazi nedaleko od nas, lijep, prostran , na obali oceana, vide se usidreni brodovi u daljini, divlje guske slobodno setaju njime. Nije ziv kao u ljetnim mjesecima, mada ima dosta ljudi za ovo doba godine. Jesenje lisce polako ga prekriva.

Uzeli smo svasta nesto (kako to obicno biva) malo ovog, malo onog, skupi stvari, ugalj i raspali. Oni su donjeli ko neko meso od bizona, bili na odmoru u sjevernim krajevima ove provincije, pa smo to rostiljali kao i neizbjezni salmon iliti na nasem losos. Meso od bizona nije bilo lose, ali nista da kazem, wow, malo mi je neobicno, malo cak i tukne, valjda divlje. Riba je bila dobra takodjer, ali, u ovakvim prilikam najljepse je druzenje i susret sa prirodom, oceanom, liscem jesenjim...

Saturday 6 October 2007

Magla

Magla je sinoc prekrila moje jutro. I to kakva. Dugo nisam vidio nesto slicno: gusta, mocna, kataklizmicna, inspirirajuca. Ili sam mozda i vidio, ali nisam na brdu zivio, paznju obracao nisam, uskracen za ovakav pogled bio sam .


Probudim se, pogledam kroz prozor i ne vidim nista. Mislim, jos uvijek sam snen, a mozda sam i ranije ustao, jutro tek treba da dodje. Ali, sati je tacno. Primaknem se blize i ugledam nju. Maglu. Mocna je do srzi. I kako minute jutra proticu, tako ona mijenja oblik. Zgrade se promaljaju kroz njen gusti ogrtac, krosnje drveca se naziru jedva, kuce su vlazne, izgledaju kao umivene, zvukovi grada su utihnuli.

Odlazim u sobu, uzimam kameru, budim zenu:"...ustaj, da vidis cudo, magla se zove...". Osjecam da je mogu dodirnuti i doticem je, osjecam da ce ubrzo nestati i nestaje, osjecam da ovaj momenat moram da ovjekovjecim, to i cinim; ovjekovjecujem. Magla jednog oktobarskog jutra ...

Thursday 4 October 2007

Cork

To bi ko na nasem bilo pluto. Ne, pluton, onaj, ne znam koji po redu planet niti onaj cuko iz crtanih, nego gradjevni materijal, kora posebnog drveta koji raste vecinom u mediteranskim zemljama Portugalu, Spaniji...cork.
Elem, imamo namjeru, u dogledno vrijeme, itison(iliti-etison) zamjeniti podom od ovog materijala.
Malo smo istrazivali po netu, specijalizovanim radnjama i ne izgleda lose(malo je skuplji nego hardwood). Dobar je izolator (tako barem kazu), mekan pod nogama, necujan, izdrzljiv, jednostavan za instalirati, lak za odrzavanje. Isto reklama za tuzlanski siporex...

Ali, tu se izbor isprecio pred odluku nasu. Tako to biva, kad ga nema, ne valja, kad ga ima, opet isto. Ne mozes se odluciti. Inace, moja je zenica po profesiji u arhitektonsko-dizajnerskim vodama, tako da joj nas, nedavno kupljen stan, predstavlja mali projekat. Neka, u redu je, udri, odluci, spoji nijanse, spari tonove, izaberi, taman, svijetao, saren, samo nemoj mene puno pitat. Eh, kad bi to tako lako islo.

Ako ne kazem nista, nisam dovoljno ukljucen u uredjivanje zajednickog nam stana, ako nesto predlozim, to mora proci duboko analiziranje i dizajnersku zamisao mog perfekcioniste, ako sutim, ne valja sto sutim, ako dignem ton, sto se deres, cujem te...Dobro je da smo zajedno u finansijskim vodama, tako da nas one i drze dobro na povrsini nasih ideja, zelja i mogucnosti. Jednog dana, biti ce, zasijati ce cork pod u mome stanu, do tada, evo primjeraka, svaki prijedlog dobro je dosao.

Wednesday 3 October 2007

Nespokoj

Slusam muziku i osjecam nemir u sebi. Znam, trebao bih traziti nesto sto smiruje, cak i takav muzicki izraz postoji, ali, jednostavno, u momentu ovom, prsti samo retro traze. Zal za vremenima proslim. Vremenima za koje svi mi mislimo da su bila bolja nego sto su ova koju disemo, a nisu, nego se uvijek cini nesto boljim sto je proslo, ne shvacajuci da mi je sada mozda cak i bolje, ali ne znam momenat (to je onaj iz gornje recenice) da iskoristim.
Sta je sad ovo? Tako je govorio Zaratustra ili suplja prica bez tacke. Kazu da sa godinama dolazi i zrelost? Sposobnost rasudjivanja, analizaranja, odluka dobrih. Ja nosim nemir u sebi. Godinama. Ako ga izvedem napolje, cak i u obicnu setnju, izgubiti cu prijatelje. Ko jos slusa nezadovoljne?
Primjetio sam da mi se zadnje vrijeme cesto desava da napisem slova sa izmjenjenim mjestima. Kako se to ono zove? Disleksija. Ima li to veze sa nespokojem? Ne znam. Imam proljev. On je povezan sa nemirom. Udruzeni su. Idu jedan uz drugo. Treba da odvojiim 30 minuta dnevno za sebe? Samo da sutim, da ne spavam, da sjedim, da meditiram, da ne znam. Kako se to postize?
Uostalom, s kim ja to razgovaram. S njim. S nespokojem. Jutro bi trebalo biti promjenjljivo.

Tuesday 2 October 2007

Espresso...

Prije par mjeseci kupio sam malu masinu za espresso kafu i capuccino. Nije bila ni jeftina, ustvari, bilo je neko snizenje, zato sam i uzeo. Godinama pijem tursku kafu. Volim taj ritual, mala dzezva, dvije soljice, miris u nozdrvama. Navikao na ukus, ne volim da mijenjam. Ali, zena ne pije tursku, ja prestao da pusim, tako da i taj ritual polako se gubi. Medjutim, kafa mi treba. Da mi jutra budu laksa, da mi dan bude ljepsi, da mi glava bude bistrija.
I tako, mala espresso masina, zasjala je u domu mom. U pocetku, nije mi odgovarala, a i za espresso trebas dobru kafu imati. Dodatno, treba znat samljeti, ni pregrubo ni presitno. Ubrzo, pronadjoh ja dobro mjesto, odlicnu mjesavinu italijanske espresso kafe i ljude koji znaju dosta o kafi, njenoj pripremi i mljevenju samom. Sad sam postao njihov inventar i espresso ovisnik. Ponekad znam napraviti tursku, ali ukus nije taj. Navikao sam na novi.

Monday 1 October 2007

Oktobar

Oktobar je dosao s kisom. Da, kisom, hektolitrima, onom predivnom pacifickom, kada ne osjecas kosti u tijelu, a glava ti se udupla.
Umoran sam. Ponedjeljak je bio naporan, rutina posla ubitacna. Slabo sam i spavao i tako to mene sastavi zajedno sa kisom oktobarskom da mi se nista ne radi, ne pise. Sve mi je mrsko.


Ostala mi jos jedna soba da zavrsim tj. okrecim. Malo ce pricekati. Trenutno sam iscrpljen, ne fizicki, vec jednostavno takve mi faze dolaze, imam vise pitanja nego odgovora. A i kisa pada. Zasto toliko razmisljam o kompleksnosti zivota? Treba mi odmor, knjiga, englesko prvenstvo u fudbalu, krizaljka, setnja ulicom i pogled na promjenu boje lisca. Treba mi energija. Treba da se pokrenem, a ne krecem se.

Spominjem lisce. Da, pocelo je da pada. Kad vec kisa pada neka to i lisce cini. I da, skuplja se na trotoaru kao tepih godisnjeg doba koje slijedi, koje je vec tu. I boje su zanimljive. Zavise od vrste drveca, nisam znalac, pretpostavljam, svako je drugacije, raj za slikare, govorim o liscu...oktobar je.