Pilates

Kako to inace biva, svaka Nova godina, nova rezolucija. Elem, ja odlucih da moram skinuti par kila, smeta mi, ne osjecam se dobro. Nije da ja lose izgledam, nego valjda covjeku vazda nesto nije pravo, pa i meni mojih nekoliko kila viska. U sustini , sitnije sam gradje (ovako se tjese ljudi kad se udebljaju), pa me nervira. Sve mi ode u stomak. Cak sam danas kupio (namjerno) pantalone jedan broj manje kao da mi budu pokaztelj moje novogodisnje odluke. Bez zrtava nema rezo(vo)lucije.

Uglavnom, prije neki dan, skinem ti ja s neta nekakav Pilates program. Ovdje je to pomama. Sve sami yoga instruktori, Pilates strucnjaci. Svi hoce biti vitki ko bandere, a vam, ubise se fest fudom. Namjestim ja svoju hasuru iliti yoga madrac, sjednem na isti i pustim video. Prvo slusam tetu instruktora, ma nasmijana je ona ko krismes prodavacica, kaze kako je ovo bejzik; moze svako bez muke i napora; samo se treba opustiti i pravilno disati. Inhejl, ekshejl, inhejl, ekshejl. Lijeva ruka gore, desna noga gore, pogled pravo, grudni kos naprijed.
A ljudi moji, masem ja rukama i nogama ko neplivac u plicaku, zabroja se, vise i ne znam kad sam inhejlir’o, a kad ekshejlir’o, poce se gusiti, zafrljaci lijevu nogu negdje u zrak, nesto mi u ledjima krcnu, zamanta mi se u glavi. Stani Cerar, stani...

I ovo je bejzik, jelde? Jebem ti Nove godine i rezolucije. Osafuni se za dzaba. Garant sam neki misic u ledjima istegn’o. Nista od mog fitnesa. Uostalom, sta se mucim, do Nove godine ima jos fore, odoh nesto pojest. Poslije cu da mijenjam lajfstajl i ishranu, mada ni sada mi nista ne fali.
Pilates sam seansu zavrsio prije nego sto sam i poceo. Ubrzo, palo je Lasko, dva zvrka bureka, pola kile kisela kupusa i iluzija da budem laksi. Znam, karakter sam slab...