Kao zreo covjek, koji trenuto zivi na americkom kontinentu i neku drugu drzavu zove svojom, mogu napraviti ozbiljnu retrospektivu sa zavidnom vremenskom distancom i reci bez pretjerivanja. Imali smo mocnu rock scenu za jednu socijalisticku zemlju.
Za fenomen pop-rock subkulture poceo sam da pokazujem interes veoma rano. Izrezivao sam slike grupa iz Politikinog Zabavnika i lijepio u tamnozelenu svesku sa tvrdim koricama. Cak sam i svirati instrument poceo, gitaru akusticnu. Nije islo nikako. Prvo moje razocarenje, ujedno i saznanje da nisam talentovan, ali barem mi je data kriticka misao i shvacanje poruke. Valjda to ide tako kad ti je talenat prirodni uskracen. Razlikovanje dobrog od loseg, sunda od kvaliteta.
Dobro se sjecam Dzuboksa, mada sam dijete bio, i magicne tekstove/recenzije iz pera Pere Lukovica. Drag mi je bio Rock'82. Uzak, dug, pola muzicki casopis, pola strip. Stidljivo se pojavljuje ITD magazin, vise zabavnik, manje muzicki casopis. Ali, bilo je dobrih provala. Narocito sa dvojnicima.
Kasnije, kada sam vec formirao vlastiti ukus i trazio neke alternativne , meni zanimljive bendove nasih prostora, Ritam i Heroina bili su pravo otkrovenje. Odlicni tekstovi, novinari iznad prosjeka, lucidne recenzije albuma i filmova.
Samu rock scenu, mogu da podijelim regionalno. Pojedini krajevi bivse nam drzave, su odskakali po svom muzickom i kulturoloskom izrazaju. Tako da, kada bih krenuo sa sjevera, bila je slovenska scena, Laibach, Videosex, Borghesia...Na nju se nadovezuje rijecko-pulska, zatim zagrebacka. Da ne nabrajam bendove, sjeticete se. Sarajevo je imalo svoju specificnu, new primitivism, scenu. Veliki muzicki centri, Novi Sad i Beograd, bili su malo ispred. Na jugu, makedonska, meni draga, darkwave scena. Iz Crne Gore, izuzev kantautora Miladina Sobica i grupe Makadam nisam znao bas puno.
Bili su razni festivali, a medju njima najpoznatiji Subotica i gitarijada u Zajecaru. Mladi su bendovi pokusavali da ostave trag i skrenu paznju na sebe. Bilo je i dobrih koncerata, a za najbogatiji i kulturoloski najinventivniji domet jedne socijalisticke zemlje, smatra se tzv. period Novog Vala, kraj '80 i prva polovina '81. Tada su izdati legendarni albumi ovih prostora, koji se i poslije 25 godina religiozno slusaju bez obzira kojoj generaciji pripadas. Zato i ovo kratko podsjecanje mora ostati zabiljezeno.
No comments:
Post a Comment