Night Life

U Tuzli, osamdesetih, i nije se bas imalo izbora. Noci ne je zivot bio limitiran, ali, izlazilo se. Omladninski Dom ili ti skraceo samo, Dom, Partizan, ljeti Telex, kasnije se pojavio na sceni Pelikan, disco u hotelu “Tuzla”, a malo buntovniji i rock zvuku naklonjeni , nasli su mjesto za sebe na Stelektu ili u jednoj od najvecih rupa Tuzle, Fokusu.
Naravno, neizbjezni kafici, njih na desetine, medju kojima se isticao Pike sa svojom bastom, Kapija , Sacir i jos neki. Da, islo se i u vrtic, a stariji pamte da Tenis nije bio los.

Moji prvi izlasci vezu me za stariju raju, koja me je tretirala kao njima ravnom, i prostor iza galerije omladinskog Doma. Imao sam fizicku zastitu, prijeko potrebnu u godinama odrastanja, kao i duhovno/materjalnu nadgradnju starijih od sebe. Ulazak u svijet pica, ica i tuzlanskih picica. Tu sam cjevcio tuzlanskog pivkana, imao duzu kosu oblika ofucane metle, izlizane wrangler pantalone, gusio se u dimu prve cigarete, sa otsrinutih prozora Doma, slusao zvuk Azre. Osjecao sam se velik u ocima svojim, mada sam jos uvijek za druge bio vise nego mali.

Prvi izlazak u neki klub, disco, bio mi je, Partizan. Sjecam se velikog bijelog platna u donjem uglu prostorije i na njemu najnoviji spot Eurythmics. Krave i kompjuteri. Sweet dreams are made of this. Cool.
Ko nije bio u Domu ne zna sta je guzva. Dom se mrzio i volio. Love & hate relationship. Ljeti nekako, zimi nikako. Legendarna naguravanja koja su prijetila da te uguse. Ako su uspio da uhvatis “vozic” od mase koja kruzi , mogao si ga obici dva puta za izlazak nocni, vidjeti slucajno nekoga, izmjenjiti par rijeci u prolazu cak.
Pelikan je bio nastavak Doma. Na pocetku, imali su pecate, obiljeze te ko govedo, tako da mozes izaci na svjezu havu i vratiti se nazad ako zelis. Bilo je raje koji nisu ruke prali po dvije sedmice. Tek toliko da se zna koliko je ekperimetn sa pecatima trajao.
Rekoh, Pelikan, ista prica. Kruzis ko vostana figura na pomicnoj traci besmisla vecernjeg izlaska. Iz zvucnika su izlazili Falco i Samantha Fox. Amadeus…Amadeus…touch me, I wanna feel your body next to mine…Engleski se nije znao, a kamoli rijeci pjesme. Zato su svi otvarali usta u horu, njihali se nespretno i zvjerali okolo bez cilja.

Citava filozofija nasih izlazaka bila je da gledas i da budes vidjen. Slabo je ko plesao, skoro nikako. Gdje ces to u discu radit? Ovo je vec pitanje za psihologe. Vecinom su se za tebe zanimali oni koji tebi nisu bili zanimljivi, kao sto si i ti mastao o onima kojima nisi ti interesantan/privlacan bio.
Dobre cure su uvijek imale prosjecne frajere, dobri momci su uvijek imali prosjecne cure. Svi su znali svakog. Svi su se pravili da ne znaju nikoga. Nocni izlazak ,Tuzla, osamdesetih...

P.S ...posveceno mom vjernom citatelju HH...