Sa odmora sam se vratio bez prednjeg buba (nije gramaticka greska, op.a). Moja odiseja sa krunom/navlakom kulminirala je na Kubi. U jednoj od mojih plivacko-ronilackih seansi, kruna zavrsi na dnu okeana, a ja dobih novi osmijeh kojim sam plasio goste i osoblje odmaralista.
Nazad kod kuce. Odem kod zubara, na moj siroki osmijeh ona se smije, izvinjava, ali i dalje smije. Ha ja, dok je ovakvih kao ja zubarska profesija nikad izumrijet nece. Gleda me, pipa onaj patrljak sto se zove, ostatak zuba, i obraca se:"Cini mi se boljim nego sto izgleda. Pokusat' cemo ponovo sa krunom, ako ne ide, implant je jedino rjesenje."
Dobro, pokusat' cemo sa krunom. Jesam li Vam rekao koliko implant ovdje kosta? Nisam. Niti necu, jer mi je jeftinije kupiti avionsku kartu i otici do Bosne i implant ugraditi. Eto, koliko kosta.
Najgluplje kod zubara mi je kad me pocnu pitat' pitanja, a meni celjust razvaljena, usta sirom otvorena, nekakvo crijevo u ustima, zvuk zubarske masine u usima, smrad u nozdrvama...i onda jos:"Je li sve u redu". Sta da kazem? Kako da kazem? Rukama jedino mogu da masem...
Uglavnom, naredni mjesec imam zakazanih 5 termina(slovima-pet) glede moje krune. Hoce jos da mi ugrade nekakav nightguard , plastiku sto se stavlja u usta preko noci, jer sumnjaju da stiscem zubima dok spavam (skrgutati-glagol nastao od imenice -skrge) a samim time pomjeram krunu. Ajd, vidjet' cemo sljedeci mjesec.
No comments:
Post a Comment