Zuco i Lepi

Zuco i Lepi su dva psa. Upoznao sam ih na Kubi, u dmaralistu, sastavni su dio dana bili. Dodju tiho, neprimjetno, sjednu pored tebe, ponekad te cak i pogledom udostoje. Radi lakseg raspoznavanja , imena sam im nadjenuo prikladna. Zuco i lepi.

Zuco je, naravno, crne dlake. Ima malu bijelu tufnu ispod vrata. Usi su mu male, blago povijene. Lepi nije fizicki atraktivan, ali ima sarm. Nekakav je satiran, kremaste dlake, sa tamnim crnim linijama. Usi su mu uvijek prave, ima sape siroke, opasnijim se cini.
Zuco i Lepi nisu dosadni, napadni, kako to neki psi znaju biti. Obojica imaju svijetle okovratnike protiv buha, ali za rasu me ne pitajte. Mozda su nekakvi gonici, mozda samo resort vodici.

Zuco i Lepi vole drustvo. Dodju, sjednu, sklupcaju se, vecinom sute, ne laju. Pomilujes ih blago po glavi, usima i vratu, drago im bude. Zuco i Lepi vole ljude.
Vole oni i na plazu doci. Zavale se na pijesak, ispod suncobrana od palmina lisca, pored plasticne lezaljke, raznih krema i ostalih sitnica. Zuco vecinom mase repom. Lepi voli da hvata musice sto mu oko njuske lete. Njihovo prisustvo prija.

Sunce lijepo grije, povremeno vjetar pirne, sum okeana smiruje. U daljini, ponosno stoje palme u maloj grupi, cuju se glasovi turista, vidi usamljena sandolina na pucini. Zuco i Lepi su jos uvijek tu pored mene, sklupcani, samo sto ne prede.