La Habana

Biti na Kubi, a ne posjetiti Havanu, ne ide nikako. Prijavljujemo se za jednodnevni izlet, ulazimo u bus i pravac Havana; glavni i najveci grad Kube i Kariba.U autobusu, ljubazan vodic sa dobrim engleskim, crnkinja u ranim tridesetim, krati nam vrijeme korisnim informacijama. Uskoro, ulazimo u grad. Havana.

Prvo zaustavljanje, muzej posvecen kubanskom nacionalnom picu-rumu. Rum se dobiva od soka (melase) secerne trske i sveprisutan je u svim koktelima. Naravno, moze se piti i sam. Prolazimo muzejom, promatramo postrojenja za proizvodnju, a nakon kratkog obilaska, ljubazni domacin nas nudi Kubanskim"doruckom"-casicom ruma. Uzimam iz kurtoazije, stajem na pola puta, jer me nesto presjece izmedju grla i pluca. Jutro je. Za onog koga zanima. Najpoznatiji kubanski rum "Baccardi", koji nosi ime svog vlasnika, poslije revolucije '59 i konfiskacije njegovih postrojenja seli svoju proizvodnju na Portoriko. Baccardi je valjda u Miami-u. A gdje ce drugo


Sljedeca stanica, neki trg, velika kamena crkva, arhitektura iz spanskog perioda. Preko ulice, masivno zdanje socijalizma i nezaobilazni mural Che Guevara na zidu.Tu me napadaju dvije zene, mrke su, obucene u sarene haljine, sa korpom ruzama u rukama. Ja, slab sa zenama, predajem se, one me grle, ljube, traze novac:" Senor, two pezos por favor."

Mala opaska. U Havani znaju biti dosadni, ali ne i pretjerano napadni. Sa ljudima treba znati postupati. Dovoljno je da dignes desnu ruku, nabacis ozbiljan pogled i kazes , no gracias, na sve sto ti nude ili traze. Vise te nece dirati. Veceg kriminala nema. Nema straha od toga. Ne znam ko te ovdje moze napasti. Marxist gangs of La Habana? Sala mala, sala mala..

Idemo za vodicem dalje. Puno se obnavlja, radi, restauira. Narocito jezgro grada; Old Havana. Medju tek okrecenim zgrada sarenih boja, kao zub koji strsi, stoje zgrade koje nema ko da popravlja ili jednostavno stanari nemaju gdje da idu. Vide se strikovi sa odjecom, dotrajale fasade i ljudi u bijelim potkosuljama. Djeca su svugdje unakolo. Zivo je i glasovi su brojni.


Vruce je i umor nas lomi. Odlazimo u restoran, rucamo, sumiramo utiske. Poslije rucka, posjecujemo omiljeni Hemingway kafic i hotel u kojem je radio i zivio. Kupujemo cigare, kafu, borimo se sa saobracajem. Havana postaje sve zivlja. Vrijeme je da se ide nazad.


Za sve one koji znaju barem malo o istoriji ovog unikatnog grada, Havana je grad vrijedan posjeta. Havana je kreativni haos. Havana su boje. Havana je Castrov socijalizam i spanski kolonijalizam. Havana je sadasnjost i proslost. Havana su ljudi. Havana se posmatra i pamti. Havana je dozivljaj. Havana u tebi ostaje.