Kasete

I tako, ceprkajuci po stvarima, naletim na njih. Kasete. Na njima sam ostavio svoje mladalcke godine, zaludjenost, godine istrazivanja muzickih pravaca i samoga sebe. I kakav sam naivac, sanjar, oduvijek bio, pola sam natrpao u kofere i pravac, Kanada. Godina je proslo, osam.

Mislio sam, slusati cu, mislio sam imati cu vremena kao sto sam imao nekad, mislio sam da cu nastaviti tamo gdje sam stao, mislio sam, sanjar sam bio.

U medjuvremenu, dodjose CD's, pa i internet download's, svoje kasete spremio sam u kutiju. Vise nemam ni na cemu da ih slusam. Samo ponekad, kao sto je sada slucaj, kada raspremam stvari i gledam sta da bacim, a sta da ostavim, uvijek se zaustavim pored njih i nekako mi tesko bude. Znam da ih vise nikad necu slusat, mozda nekad i to sasvim slucajno, znam da probleme i nezadovoljstva u sebi nosim i da imam precih stvari u zivotu. Ali, one su dio mene, zao mi ih bacit, neka ostanu, barem jos malo, neka i prasina pada na njih, one su moje odrastanje, moja sjecanja...