Sjecam se da sam plocu, zajedno sa bratom, pronasao kod djeda na tavanu. Inace, ti tavani, bili su pravo bogatstvo. Razliciti, tajanstveni, mali, prostrani, zatamnjeni, svijetli i svi sa tim karakteristicnim mirisom memle, prasine i slika proslosti. Raj za djecju radoznalost. Kako je ploca zavrsila u mojim rukama, ne znam, ali ispade da sam je donio sa sobom u Kanadu, isto ko da sam Nikola Tesla. Nisam je imao na vidnom mjestu, a sad, kako sam je pronasao, imam namjeru da je ocistim i stavim blizu frizidera, nadjem kredu i zapisujem da ne zaboravim. Moj novi podsjetnik...
4 comments:
Upravo poredim ovaj tvoj komp sa mojim laptopom ... tvoj je ljepsi :). Ima dushu.
Ne mogu da vjerujem da si ga odnio cak na drugi kontinent, ali mi je drago zbog toga jer kako bi ga drugacije vidjela
pozz,
mraka virtualna ;)
Mrako Virtualna (koja god da si)...
Jelde da je lijep...unikat.
Da, donio sam to i kasete s muzikom...eno ih puna kutija, odoh ih slikati.
Btw, nemam na cemu slusati, a zao mi baciti...
heh, kasete - ista situacija i kod mene ... hosh da ti i ja svoje posaljeMo? :D ... dodushe, moje su jos uvijek negdje u tz, sve osim 2 koje su sa mnom ... a kasetofona nidze :D
Ma znam ja koja si ti mraka...znaMO se po stilu...to ja tebe samo malo da mi koji koment napises.
Kazes, hocu li koju kasetu. Trenutno,ne. Cuvaj ih. Kad ostarimo, mijenjati cemo ili barem sjecati se...
Post a Comment