Monday, 28 April 2008
Sunday, 27 April 2008
Zeitgeist
Ako mozete odvojiti dva sata vremena, odvojite. Dokumentarac-Zeitgeist.Tezak za probavu. Ja ga jos uvijek varim. Odoh utiske sredjivat...
http://zeitgeistmovie.com/
http://zeitgeistmovie.com/
Saturday, 26 April 2008
Sunday, 20 April 2008
Snijeg je...
Da, snijeg je sinoc padao i hladno je. Zacas temperature odu gore-dole, natrag-nazad, sunce zamjenjuje snijeg, nestvarnost postaje stvarnost. Nista nas ne smije iznenaditi. Tako je glasila vojna emisija u nedjeljno prijepodne, na drugom kanalu, neke druge drzave, nekog zaboravljenog sistema.
Mene je vala snijeg iznenadio. Nije se puno zadrzao na ulici, ali, lokalne planine zasjale su prekrivene novim bijelim pokrivacem. Necu ni da spomenem da je druga polovina aprila. Zapravo, vec sam spomenuo. Neobicno, zar ne? Trebalo bi da je proljece...
Jeste da je prohladno, ali nedjelja je, ne radi se, zubato sunce mami me napolje. Sta da se radi? Oblacim se toplo, navlacim rukavice, sjedam na bicikl, nestajem u komsiluku.
Pedalanje mi dobro dodje da se oduprem mislima koje ne bih trebao dugo da nosim u sebi. Zapravo, i sam blog sluzi da ostavis misli koje te muce, podijelis s nekim virtualnim, osjecas se lakse.
Ali, nesto kontam, ko jos cita tudje frustracije? Koga zanima sto si ti takav kakav jesi i sta ti je ciniti da promijenis to sto mislis da se treba mijenjati? Na net se dolazi radi: vijesti,emaila, recepta, zezanja, googlanja,informacija, smijesnih video-klipova, druzenja. Je li to meni snijeg udario u glavu?
Nije, nego mi pedalanje slabo ide. Hocu reci, pedalam ja, ali mozak jos uvijek radi, samim time, pedalanje mi ne ide, jer trebao bi biti fokusiran na fizicki napor, a ne na misli i onda dzaba ja bicikl uz brdo tjero, one ostaju u meni, pitanja su tu, olakasnja nema. I planine su lijepe, i priroda je na dohvat ruke, i snijeg je oku ugodan, i sve oko mene govori da je zivot razglednica. Ali, nije.
Kazu da Budizam pomaze?
Mene je vala snijeg iznenadio. Nije se puno zadrzao na ulici, ali, lokalne planine zasjale su prekrivene novim bijelim pokrivacem. Necu ni da spomenem da je druga polovina aprila. Zapravo, vec sam spomenuo. Neobicno, zar ne? Trebalo bi da je proljece...
Jeste da je prohladno, ali nedjelja je, ne radi se, zubato sunce mami me napolje. Sta da se radi? Oblacim se toplo, navlacim rukavice, sjedam na bicikl, nestajem u komsiluku.
Pedalanje mi dobro dodje da se oduprem mislima koje ne bih trebao dugo da nosim u sebi. Zapravo, i sam blog sluzi da ostavis misli koje te muce, podijelis s nekim virtualnim, osjecas se lakse.
Ali, nesto kontam, ko jos cita tudje frustracije? Koga zanima sto si ti takav kakav jesi i sta ti je ciniti da promijenis to sto mislis da se treba mijenjati? Na net se dolazi radi: vijesti,emaila, recepta, zezanja, googlanja,informacija, smijesnih video-klipova, druzenja. Je li to meni snijeg udario u glavu?
Nije, nego mi pedalanje slabo ide. Hocu reci, pedalam ja, ali mozak jos uvijek radi, samim time, pedalanje mi ne ide, jer trebao bi biti fokusiran na fizicki napor, a ne na misli i onda dzaba ja bicikl uz brdo tjero, one ostaju u meni, pitanja su tu, olakasnja nema. I planine su lijepe, i priroda je na dohvat ruke, i snijeg je oku ugodan, i sve oko mene govori da je zivot razglednica. Ali, nije.
Kazu da Budizam pomaze?
Sunday, 13 April 2008
Saturday, 12 April 2008
April je...
Sinoc su na vijestima najavljivali da ce danas biti topao, suncan dan. I bio je. Mislio sam ici na skijanje, zadnji je vikend u sezoni, a i snijega ima koliko hoces. Nesto su cak i upozoravali da se treba cuvati lavina, kao biva, toplo vrijeme i velika kolicina snijega, opreza nikad dosta.
Medjutim, mrsko mi bilo, skinuh prasinu s bicikla, sjedoh i nestadoh u komsiluku. Odcepio sam biciklisticku sezonu.
Prvo zaustavljanje, obliznja benzinska pumpa. Malo da gume napumpam, malo da ga sredim i u voznju krenem.
Rekoh, dan je ugodan, mirise behar, dvorista kuca se blistaju. Dusu dao za lagane voznje. Ali, ko jos obraca paznju na njega, vala se do vrha ulice popeti. Nije lako. Usponi i padovi. Kraj je brdovit i zahtjeva malo vise pedalanja. Dah mi je sve tezi i tezi, noge ne slusaju, zaustavljam se i otpuhujem. Sezona mi s mukom zapocinje.
Ne moze covjece, zapuho sam ce ko vozic-ciro, ili se stari ili nisam u formi ili me bicikl ne slusa ili ne znam one brzine promijeniti. Jedva disem.
Ponove se zaustavljam , ispred lokalne srednje skole, da predahnem. Ispred nje, velika glava vikinga, maskota skole, sta li vec, a citav kompleks: skola, rekreacioni centar, park, jedan je od najvecih u kraju.
Idem dalje. Zavlacim se po ulicama koje rijetko automobile vide. Lijepo je. Ljudi su izasli, popravaljuju, ciste, proljetni radovi svuda oko mene. Mirise proljece.
Da ne pretjeram za prvi put, iscrpi se ja, umor me hvata, polako, pa prema kuci. Na putu nazad, zaustavljam se pored , kako se to na nasem kaze, objekta brze ishrane. Turkish Donair. Parkiram svoju makinu, skidam kacigu i ko nova verzija John Wayne-a, dubokim glasom narucujem chicken donair sa svim i svacim. Sjedam ispred radnje, otkopcavam jaknu, borim se sa sosevima, prelistavam novine i promatram ljude. April je...
Medjutim, mrsko mi bilo, skinuh prasinu s bicikla, sjedoh i nestadoh u komsiluku. Odcepio sam biciklisticku sezonu.
Prvo zaustavljanje, obliznja benzinska pumpa. Malo da gume napumpam, malo da ga sredim i u voznju krenem.
Rekoh, dan je ugodan, mirise behar, dvorista kuca se blistaju. Dusu dao za lagane voznje. Ali, ko jos obraca paznju na njega, vala se do vrha ulice popeti. Nije lako. Usponi i padovi. Kraj je brdovit i zahtjeva malo vise pedalanja. Dah mi je sve tezi i tezi, noge ne slusaju, zaustavljam se i otpuhujem. Sezona mi s mukom zapocinje.
Ne moze covjece, zapuho sam ce ko vozic-ciro, ili se stari ili nisam u formi ili me bicikl ne slusa ili ne znam one brzine promijeniti. Jedva disem.
Ponove se zaustavljam , ispred lokalne srednje skole, da predahnem. Ispred nje, velika glava vikinga, maskota skole, sta li vec, a citav kompleks: skola, rekreacioni centar, park, jedan je od najvecih u kraju.
Idem dalje. Zavlacim se po ulicama koje rijetko automobile vide. Lijepo je. Ljudi su izasli, popravaljuju, ciste, proljetni radovi svuda oko mene. Mirise proljece.
Da ne pretjeram za prvi put, iscrpi se ja, umor me hvata, polako, pa prema kuci. Na putu nazad, zaustavljam se pored , kako se to na nasem kaze, objekta brze ishrane. Turkish Donair. Parkiram svoju makinu, skidam kacigu i ko nova verzija John Wayne-a, dubokim glasom narucujem chicken donair sa svim i svacim. Sjedam ispred radnje, otkopcavam jaknu, borim se sa sosevima, prelistavam novine i promatram ljude. April je...
Thursday, 10 April 2008
Sunday, 6 April 2008
Saturday, 5 April 2008
Sedmica je iza mene
To je ko vec april, jelde? To ko biva proljece puca na sve strane, cuje se ptica pjev, a behar budi dusu iz zimskog sna. Jelde?
Da malo bacim pogled kroz okna balkonska. Hm, ne izgleda mi bas tako, barem ne, ovdje, kod mene, na obali kanadskog Pacifika. Kisni ogrtac prekriva dan sto pocinje. Mozda se kroz okna balkanska vedrije vidi?
A znate li da sam krezav? Znate, jelde? I je li vam barem malo zao, suosjecate li lik moj sa svojim ili se iskreno smijete u saznanju tom ko u mene mi zena moja. Sad komotno mogu da izgovorim engleski glas th...slusaj me samo...third, thunder, therapeutic...pravi kanadjanin. Znam, smijete se.
Jos jedna sedmica je iza mene. Jos jedna subota pocinje. Jos jedna kafa se sprema.
Btw, sad vise ne mogu ko covjek ni kafu da srknem. Povucem jednom i ode citava soljica. Vratite mi prednji zub...
Da malo bacim pogled kroz okna balkonska. Hm, ne izgleda mi bas tako, barem ne, ovdje, kod mene, na obali kanadskog Pacifika. Kisni ogrtac prekriva dan sto pocinje. Mozda se kroz okna balkanska vedrije vidi?
A znate li da sam krezav? Znate, jelde? I je li vam barem malo zao, suosjecate li lik moj sa svojim ili se iskreno smijete u saznanju tom ko u mene mi zena moja. Sad komotno mogu da izgovorim engleski glas th...slusaj me samo...third, thunder, therapeutic...pravi kanadjanin. Znam, smijete se.
Jos jedna sedmica je iza mene. Jos jedna subota pocinje. Jos jedna kafa se sprema.
Btw, sad vise ne mogu ko covjek ni kafu da srknem. Povucem jednom i ode citava soljica. Vratite mi prednji zub...
Subscribe to:
Posts (Atom)