Sinoc na netu/youtube gledam jednu od epizoda serije, "Vratice se Rode".
I bas pricam sa zenom kako mi je jedan od najdrazih likova, Pikac, iskreni portret mladica u paklu droge.
Taman sam zavolio (sad sam se ja unio u svijet filma) tu njegovu jednostavnost,cekao kadrove kad je on u njima, taj razvuceni, nazalni, govor, filozofiju, monologe, toplinu glasa, dobrocudnost, kad...Pikac umire.
Scena je mocna. Bas sam je emotivno osjetio, trenutak kada vrijeme stane i rijeci s njim, kada draga osoba nestane, bila filmska ili stvarna.
Pikca su voljeli svi. Pikac nikome nije zelio zlo, samo je sebi cinio isto. Cak je uspio i da iskreno voli. Filmski lik koji se pamti.
"...Dule daj stavi jos malo pravog...ovo nista ne osjecam, ali znas ono, nista...ama bas nista...limunada..."
No comments:
Post a Comment