Odmah se primjecuje da je ovo gotivan kraj, kuce su besprijekorno odrzavane, velike, vise lice na vile. Cetar je gust, poplocan , zaokruzen krivudavim, uskim ulicama sa raznim radnjama i umjetnickim galerijama.
Arhitektura je zanimljiva, setamo centrom polako, restorani mame nas neprimjetno.
Ova setnja parkom dobra bi,a sada Hapmstead, ogladni se.
Listam nasim vodicem, sta kaze, ima li sta zanimljivo u blizini, a da nas cijene po usima ne poklope.
Nego, kad sam vec u Engleskoj, ponasat cu se ko Englez, sto bi poslovica rekla...when in Rome do as Romans do...hocu reci, ide mi se u pravi, engleski pub. Pronalazim jedan, imenom Hollybush.
E, u tome je car setnje londonskim kvartovima. Pronalazim ja u knjizi gdje je pub, ali, hajde ti sad njega nadji u ovom lavirintu ulicica sto uz brdo idu. Iako imam mapu, slabo mi nesto ide. Prvi pokusaj je neuspjesan, pruzam knjigu zeni, neka ona vodi. Idemo u suprotnom smjeru, nije nam prvi put, ja je zezam, smijemo se dezorijentaniciji nasoj.
Slucajno, kako to inace biva, zavucen, i da smo htjeli ne bi ga nasli, smjestio se nas zeljeni pub, Hollybush.
Pub je bas ono sto sam trazio. Osjeca se miris drveta, skripi pod nogama, stariji je od Tite, polumracan, lokalci naslonjeni na siroki sank, konobarica ima australski akcenat. Gladan sam, a i jedna piva bi se rado smirila.
Zena odlazi za jedan sto, a ja narucujem pice i hranu. Dok cekamo na hranu, dva pinta njemackog Beck's silazi niz zedna grla. Ne da sjeda...
Dolazi nam hrana. U engleskom stilu, ispred mene brdo pire krompira sa jakim okusom cheddar sira i homemade kobasica. Ispred zene grilled goat sir na jastuku od zelene salate. Uh, navali...
Kazu da i pub hrana nije cemu, brza i bez ukusa. Ima istine, ali sve i zavisi od puba, kraja i cijena naravno. Ja sam bio vise nego zadovoljan, jer se vidi da je pub, kako se to na nasem kaze, well-established, usluga na nivou, hrana ukusna. Jos kad na pire sa kobasicama legne pivo, dajte mi samo krevet, setnja se Londonom za danas zavrsava.
No comments:
Post a Comment