Highgate

Highgate je sjeverni dio Londona, brdo sa ogromnim parkom s kojeg se pruza predivan pogled. Sam pogled daleko seze, okolna suma, tornjevi crkvi, London se vidi kao na dlanu. Naravno, ako je vrijeme vedro, a taj dan bas nije bilo. Oblaci sa povremenom kisom, pratili su me. Nema veze, kad si na odmoru, kisa , sunce, svejedno ti je.


Svoju setnju zapocinjem silaskom sa Archway tube station, pa pjeske uz brdo. Arhitektura je tipicna engleska, kuce od crvene cigle sa interesantnim krovovima. E sad , ne znam koji bi to period bio, najlakse mi reci, viktorijanski stil preovladava, mada , naravno, siguran nisam.
Uz cestu se nalazi i par dominantnih crkvi, mislim, arhitektonski zanimljivog su izgleda, par fotki i idemo dalje.
Uskoro stizem pred ulaz u park imena Waterlow...


Park mi se svidja, nema puno guzve, neradni je dan, a i vrijeme je promjenjljivo. Zelene povrsine parka uredno su odrzavane, a jezera sa patkama i ostalim pernatim zivotinjama, zauzima centralnu poziciju.
Hm, da li je sad to centralno, diskutabilno je, zato samo pravo pa gdje me noge odnesu.
Stizem pred Highgate cemetery...


Za Highgate cemetery se slobodno moze reci da predstavlja najpoznatiji dio Highgate parka. Mozete ga naci u turistickim brosurama Londona kao mjesto vrijedno posjeta.
Samo se groblje dijeli na istocni i zapadnio dio, s tim sto se za jedan placa ulaz tj. ima vodic (guided tour), dok ovaj drugi (izaberite vi koji je istocni , a koji zapadni) ulaz je slobodan i ti sam krstaris, turisticki sporo.
Za nas djecu socijalizma najzanimljivije je vjecno pocivaliste cika Karla Marxa, ali ovaj put ga preskacem. Jednom ga vidio, meni dosta. Vremena je malo, a i zelim da nastavim setnju Highgate parkom.


Reljef se parka mijenja, nizbrdo, uzbrdo, lagani hod, prostrane livade oivicene gustom sumom. Kisica polagano sipi. Ne smeta mi...
Gledam oko sebe, trazim detalje zanimljive. Pogled mi se zaustavlja na jednoj klupi. Citam poruku izrezbarenu u drvene naslone njene :"...I was born tomorrow...today I live...yesterday killed me...", iranski pisac Parviz Owsia.


Uznemirajvajuce, ma sta uznemiravajuce, bizarno. Ja i zena pokusavamo da odgonetnemo poruku, muci nas, ostatak dan mislimo o njoj. Nikako mi forma ne ide u glavu. Sadasnjost, proslost, buducnost. ne mogu da povezem. Sta je pisac mislio s time reci, poruciti? Ni do dana danas nismo uspjeli odgonetnuti poentu rijeci tih. Citatelju virtualni, ako znas, komentar ostavi svoj.