Pere Lachaise

Najprestiznije parisko groblje je, svakako, Pere Lachaise. Nalazi se malo izvan centralnog Parisa, na sumovitom brdu sto gleda grad.
Vrhunski je primjer hortikulture i nadgrobnih spomenika. Iako nisam imao namjeru da ga podsjetim, nesto smo iskombinovali, tako da je i odluka dosla iznenadno. Odlazak u metro, pravac Pere Lachaise.


Groblje je ogromno i treba dobrih par sati ako ga zelis obici u potpunosti. Vrijeme je prelijepo, iako idealno za laganu setnju, ne namjeravam ostati ovdje citav dan. Druge vec planove pravim gdje bi mogli ici poslije Pere Lachaise.
Prilazim mapi groblja i pokusavam da zapamtim mjesta koja su mi od najveceg interesa. Naravno, jedno od njih, kao i za vecinu moje generacije, je grob Morrisona Jima. Idem prvo do njega...


Pored njega, samo da nabrojim neke, citava plejada velikana Pere Lachaise zove svojim vjecnim domom:
Sansonjerka Edith Piaf, poznata pod nadimkom mali vrabac iliti vrapcic (zbog svog stasa), Oscar Wilde, irski pisac,dramaticar. Zatim, jedan od najpoznatijih filmskih parova Simone Signoret & Yves Montand, pisci kao sto je Marcel Proust, revolucionari, Francois Raspail, umjetnici, Frederic Chopin...i mnogi drugi.


Samo je groblje (ako se tako za groblja moze reci), prijatno. Setati uskom stazom kroz lavirint od spomenika i drveca, dozivljaj je ugodan. Da li i zato sto je dan bio lijep ili zbog samog pijeteta prema mrtvim velikanima, covjek se osjeca privilegovan i opusten.
Groblje je takodjer izazov za foto-aparat, toliko detalja ima, da ovih par sati je uistinu malo. Ali, takav nam je plan. Prvo da nadjemo Jima.


A to vec nije lak zadatak. Iako postoji karta, lavirint staza nosi te u krug. Gledaj tamo nije, gledaj ovamo, nema. Vec sam polako poceo da se nerviram i odustajem. Ali, ugledah vecu grupu ljudi, pomislih mozda je tamo. Uputim se prema njima, i bio sam u pravu. Zavucen iza vecih spomenika, nalazi se njegov. Posljednje pocivaliste rock ikone , Morrisona Jima.


Mogu slobodno reci da sam se malo i razocarao. Kao prvo, tesko je spomenik locirati, a drugo, to nije vise onaj stari sa fotografija, nema njegove biste i nije isaran od mnogobrojnih obozavatelja.
Stavili su novi spomenik, ima poneki buket cvijeca i cepovi od piva.
Ali, blizu njega jedan je od najuredjenijih spomenika Pere Lachaisea. Tamo pociva slavni pijanist, poljski virtuoz svjetskoga glasa, Frederic Chopin.
Iako je vecinu svog zivota proveo u Francuskoj, bio je veliki patriota , tako da i danas ispred njegova spomenika svijece gore, cvijece je svjeze i vijore se male poljske zastave.


Ovo nije niti pola Pere Lachaise, a nase planirano vrijeme istice. Upucujemo se polako prema izlazu, jos par fotki, nazad u metro, nazad u setnju Parisom.
Posto nam je ovo zadnji dan, vrijeme je da svoju reportazu priblizim kraju.
Paris je vrijedan posjeta, ima se puno toga za vidjeti, samo treba unaprijed planirati.
Paris su muzeji, setnja Seinom, nonsalantno ispijanje kafe. Paris je arhitektura, modni izraz, Paris su parkovi i tete sa cukama.
Paris je izazov za gurmane, malo je prljav, nikada dosadan. Paris je hektican, ali zna i da stane. Paris je najljepsi kad sunce zalazi, a miris obliznjeg restoran te mami. Svijetla su grada upaljena, Ajfelov toranj se sjaji. Paris au revoir...