Christmas Party

Krajem godine, kada se praznici u daljini kalendara naziru, firme vecinom organizuju zajednicki rucak. Christmas Party.
Drze se govori, ko se je ozenio/udao, ko je prinovu u obitelji dobio. Velicaju se uspjesi i ublazuju neuspjesi. Dijele se nagrade i usiljeni osmijesi i svi su nesto veseli plaho. Ljudi su svecanije obuceni, muskarci su slobodniji, zene se privlacnijim cine. Moj parti bijase prosli petak.

Naravno, ove zabave veze nemaju sa religijskom tradicijom Bozica, na njima se samo dobro nakrka i ceka na izvlacenje nagrada. U alkoholu su umjereni, ipak, to je samo rucak. Radi navedenog postoji izraz/obicaj- after party, kada se odlazi u obliznje klubove i bozicni /neradni ugodjaj nastavlja. Alkoholno i culno oduzimanje.

Okupljeni najvise paznju obracaju na glavnu nagradnu igru. Ako im se posreci mogu i primamljive poklone dobiti. Kao sto je televizor , model najnoviji, besplatne avionske karte za dvoje unutar sjeverne i juzne Amerike ili neki gift certificate za gotivne banje u kojima se ostavlja znoj i imigrantske iluzije.
Ali, da bi dosao do nagradne igre, moras istrpjeti suhoparni govor vlasnika firme i njegovih adjutanata , a on moze i da potraje. Tako je i bilo.

Kad sam vec mislio da cu umrijeti od gladi na bozicnom rucku, tirade bez kraja prestale su. Horde gladi razdraganih uposlenika uputile su se prema svedskom stolu. Halisanje zapocinje.
Trpao sam na tanjir dok je moglo stati. Od pacifickog lososa, povrca raznog do przenog krompira. I bas sam se lijepo namirio i umjesto da zadovoljno ostanem za stolom, spustim se na kolace i utrpam u sebe dvije kile istih.
I tu je bio kraj. Prezderao sam se bespotrebno. Oskrnavio svetu tradiciju bozicnu, umjerenosti u meni bilo nije. Oci gladne balkanske.

Sto se tice nagrada i izvlacenja poklona, nista novo. Kakve sam kurate srece od nagrade sam dobio samo bazu pridjeva prvog dijela recenice. Merry Christmas.