Napustila me zena. Okrenula se lagano pred vratima izlaznim, udostojila me pogledom i nestade u noci. Jest, jest, djevojacko vecer opet ima. A ti bekane po tastaturi klepaj.
Kao satro, prva subota u sedmici za nju i njene jaranice, rezervisana je. To je zvanicna verzija. Moje je da povjerujem ili barem da se potrudim da vjerujem. A gdje se one skicu, ne mogu da mislim, evo, vec mi zila na celu iskace.
Sredila se ona pravo. Suknjica zimska je tu, kaputic crni , torbica retro. " Da li mi se slaze ova rolka? Sta mislim o ovom dzemperu?", "Hajde, reci nesto", pitanja su njena. Joj, nemoj me nista pitat, vidis da me je srklet uhvatio.
Odose one u jazz klub na veceru i laganu muziku. Mozes mislit gospodja, nasle su restoran sa jazz muzikom. Malo alkohola, malo funky ritma, pregrst drmoguza. A gdje sam ja u shemi toj? Bogami cu ja pocet sutat nesto drugo osim kutija.
Dobro da mi nije jos rekla da trebam ves oprat.
A ja sam si napravio brdo sendvica, otvorio meksicko pivo i slusam muziku na pristupacnom mi jutjubu. Cujem kisu kako po prozoru udara. Nesto mi se zivot samacki privlacnim ne cini...
No comments:
Post a Comment