Novi dan

Tri kafe

Vrijeme je sranje. Juni je mjesec pri kraju, kisa i oblaci sastavili do zemlje. Oblacim kosulju dugih rukava, plakar sa toplijom garderobom, jos uvijek, sirom je otvoren. I ovo bi trebalo ljetom da se zove? Hajde sada budi dobre volje. Laughable. Kratak uvod, lament, uprosceni rezime jutra nedjeljnog i sedmice iza mene. Tmurno...

Ustajem rano. Palim tv-e, svjetsko je prvenstvo , utakmica vjecnih fudbalskih rivala, uskoro ce. Sedam je ujutro, prva kafa, intoniranje himni, karnevalska atmosfera na tribinama stadiona, veselo je. Njemacka i Engleska, susrecu se.
Lopta je krenula sa centra. Njemci dominiraju, vode, Englezi se bude, sudija grijesi, gol se ne priznaje. Nevjerica se siri oznojenim licima, ubrzo stize i poluvrijeme. Nastavak slijedi, lopta se ponovo okrece, ritam je brz, slama Engleze. Utakmica je zavrsena, Njemacka ide dalje.

Druga kafa. Breaking news. Sastanak najrazvijenijih zemalja svijeta, u toku je. Globalisticka seansa koja kosta, mjere sigurnosti nevidjene. Uznemirena lica reportera, komesanje, nasilni protesti na ulicama Toronta. Molotovljevi kokteli, izlozi na udaru mase, uhapsenih tonu. Sto bi rekli novinari strucno, riots, anarhija iliti bezvlasce. Neizgleda mi bas kao Kanada, ipak, desava se.

Zena se budi. Kosa rascupana, pozdrav i blagi pogled zadovoljstva prema meni, upucen je. Zagrljaj slijedi, poljubac cak, sporim koracima u kupatilo na tusiranje, nestaje.
Cuje se tusa mlaz i pomjeranje sitnica kozmetickih. Ustajem sa kauca, odlazim u kuhinju, aparat za kafu, ponovo, ukljucen je. Treca...

Thank youuuuuuu...

What can I do?

Vesuvio

Sva ta ravnica

Nedjeljno se jutro vuce sporo. Vani je oblacno i skori nagovjestaj sunca ne nazire se. Aroma kafe ispred mene siri se, funky ritam Dina Dvornika sa laptopa dopire. Televizor je upaljen bez svrhe, jos jednu utakmicu fudbalsku propustio sam i krivo mi nije.

Govoreci o fudbalu, kao sto vecina zna, svjetsko je prventsvo u punom mahu. I kao trebao bi zakovan ispred tv-e biti i pratiti pomno sve te nacionalne timove u gladijatorskoj zelji za pobjedom i svjetskom slavom. Trebao bi, fudbalsko je ludilo dio mene od rana djetinjstva, kad sam napamet ucio sve one fudbalere cudnih frizura sa samolepljivih slicica i bezuspjesno pokusavao ispuniti albume. Medjutim, vremenske zone, nemilosrdne su. Gledam onoliko koliko mogu, za sve ostalo postoji youtube.

A kad sam vec kod njega, elektronskog prozora u svijet slika i tona sto ti dusi godi, trenutno sam u fazi gledanja serija, dokumentarnih, igranih , dalekih i ovih najnovijih. Malo sam kombinovao dokumente filmske Vrdoljaka i Zafranovica, desno i lijevo, da bih naletio na igranu seriju "Sva ta Ravnica". Pun pogodak.
Radnja je smjestena u Banatu, izmedju dva svjetska rata, spletke i intrige aristokratske obitelji u propadanju. Kadrovi ravnice i atara sirokih, dominiraju. Nema psovki, gluma je teatralna. Svidja mi se.
I sad se je pravo zakuhalo. Ostalo mi par epizoda do kraja i evo me na kaucu, sklupcan, pretvoren u pacifickog Hercules Poirot-a. Sta ce dalje biti?

Enjoy the Silence

Metric

Kalendarski, ljeto je na pragu, mada, realna slika drugacijom se cini. Mjesec sto prolazi, nestabilan je. Kisa zamjenjuje oblacne dane. Sunce se stidljivo pojavi, malo ugrije i ubrzo nestane. Nikako da sastavi par lijepih dana. Jos uvijek se krecem u dugim rukavima, ponekad cak umotan u jaknu sam. Nisam bas ni dobre volje.

Metric je kanadski bend. Zadnjih su par godina stekli vecu pozornost na domacem terenu, pa i sire. Ostavljaju iza sebe plesnu melodiju, indie sound, sinth-pop, prijatan za slusat i gledat. Lider je pjevacica plave kose, barsunasta glasa i spretnih kretnji. Ime joj je Emily. Proslu sam subotu na njihovom koncertu bio.
Nisu losi. Emily je bila sjajna, lezeran kontakt sa publikom, pjeva, igra, bez puno price i foliranja. Prijatan vecernji izlazak sa zivom svirkom u utrobi glavnog gradskog parka. Kisilo nije.

Veceras previse rijeci nemam. Nemiran sam i zabrinutost je cest gost u meni. Ponekad bacim pogled na televizijski ekran, osluskujem vuvuzele juzne afrike na tribinama stadiona. Cudnu buku stvaraju. Nesto kao probudjena kosnica, roj pcela, slonova rik. Zuji na ekranu i mojim mislima. Konstanta junske noci sto ne prolazi.

Na krovovima...

Pocivaj u miru Bekime...

Georgia

In memoriam